Terezija i Ivan zastupaju srednji put: moli aktivno dokle ide, koliko god možeš, kad dođu trenutci da više ne možeš tako moliti jer ti Bog oduzima tu sposobnost, onda je to vrijeme za tamno motrenje, za zaljubljeni, pasivni pogled u Gospodina u kojemu je On taj koji djeluje i koji na tajanstven način mijenja čovjeka i daje mu da spoznaje božanske tajne. To je realna duhovnost: zasuči rukave i idi.

Voditelj Franjevačke kuće molitve Masna Luka fra Josip Vlašić prije nekoliko godina iznio je razmišljanje o pobožnim ljudima i duhovnosti. U čemu je razlika i nije li samorazumljivo da netko tko je pobožan gaji i zdravu duhovnost? Možda to ne mora nužno biti tako? Pročitajte u nastavku.

Svi se s vremenom zasitimo svega. Ono što nam je do nedavno bili izazovno što nam je bilo interesantno polagano blijedi.

Čovjek ima mnogo strana svoje prirode i njegova savjest ih sve mora uzeti pod svoju brigu. Ako zanemari dio, otkrit će da je povrijedio cjelinu, jer svi su dijelovi jedne osobe. Istina je da "oko ne može reći ruci, ne trebaš mi." Svaki dio tijela mora se koristiti za dobrobit cijelog organizma. I svaka strana života mora se iskoristiti ako čovjek želi živjeti u svojem najboljem izdanju.

Samo zdravi duhom mogu pristupiti gozbi od pretiline. Zdravi od svakog grijeha. Danas pristupite izliječeni gozbi Gospodnjoj. Neka čudo umnažanja kruha kojim smo svjedoci svakog dana u Euharistiji postane naša sigurnost i naše zdravlje. Naš lijek za cijeli život.

Ne treba ti život postati lakši da bi postao bolji. Ti postani jači. I sve se stvari tada mijenjaju. Samo poslušaj srce.

Potpuno preuzimajući našu ljudsku narav i sjedinjujući je sa svojim životom, Gospodin nam definitivno pokazuje da je naša ljudska narav dobra. Radeći ljudskim rukama, misleći ljudskim umom, djelujući ljudskim izborom i ljubeći ljudskim srcem, On je ušao u dramu ljudskog života i otkupio svaki njegov dio.

Ne dopusti da život bez smisla prođe kraj tebe, da se sve ono što radiš i osjećaš pretvori samo u neku čudnu naviku.

Njegova iako nevidljiva ljubav prema znanosti proizlazi iz vlastitog nastojanja da stekne znanje kroz molitvu i neprestano čitanje i citiranje Svetog Pisma. Zato bi on u svakoj upitanoj prilici nekog brata da zadrži knjigu, odgovorio kako zbog knjiga ne želi izgubiti knjigu Evanđelja, koju je obećao obdržavati. A brat neka učini što hoće, jer Franjino odobrenje mu neće biti zamkom.

Nevjerojatno je što su sve ljudi spremni učiniti za komadić ljudske pažnje, što će sve reći i napraviti da bi osoba koji im se sviđa ili možda ne sviđa, obratila pažnju na njih.