Živeći u Duhu Božjem bez poteškoća možemo razlučiti što dolazi od Boga, a što je protiv nas i suprotstavlja se Bogu. U prisutnosti Duha Božjega svjesni smo i znamo da nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi koju Bog daje čovjeku.

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio objavu u kojoj je progovorio o poniženju i pojasnio što nama danas govori činjenica da je Krist ponizio samog sebe. U nastavku prenosimo objavu don Antuna Nižetića.

Čini nam se tada kao da smo čitavi u crvenoj zoni i da su svi putovi zatvoreni. Tada nas počinje zahvaćati duboki očaj. Razumom više ne vladamo, a utjehu nam više ništa ne pruža. Naš Cesarić pjeva: Rakije, rakije ovamo, jer utjehe nema u vodi! Mi možemo ove stihove izokrenuti na ovaj način: Vode, vode Duha Svetoga, ovamo, jer utjehe nema u rakiji!

Ponekad se iskreni kršćani pitaju jesu li zapravo počinili neoprostivi grijeh. Ako se to pitanje postavi sa strahopoštovanjem, pa čak i u strahu, samo zauzimanje takvog stava već pokazuje da osoba nije počinila neoprostivi grijeh.

Duh Sveti ispunjava nas svojom dobrotom i nježnošću. Po njemu postajemo „ukućani Božji”, Bog prebiva u nama, a mi u Bogu. Sveti Ivan to kaže ovako: „Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao” (1 Iv 4,13).

Prvi neodvojivi blagoslov naše bliskosti s Duhom Svetim je dublja blizina i s Gospodinom Isusom. To je ljubav “izlivena u naša srca po Duhu Svetom” (Rim. 5,5) koja nam omogućuje da uistinu “vidimo” tko je Gospodin Isus i rastemo u ljubavi prema njemu. Privlačeći naša srca Isusovoj ljepoti i nježnosti, Duh Sveti nam otkriva, prije svega, dubinu beskrajne ljubavi Boga Sina prema nama.

Ovih je dana sunčano, no ako se malo zadržimo na otvorenom, osjetit ćemo da je ipak poprilično hladno. Nekada i naša Crkva tako izgleda. Izvana sve izgleda dobro, imamo sakramente, hodočašća, blagoslove, sve to obavljamo, no zapravo smo vrlo hladni jer nema vatre Duha, jer nismo uronjeni u Božje biće.

"Rekao bih da je to dar kojim izražavamo ljubav prema Bogu, koji možda nadilazi naš razum i vokabular i riječi koje sami možda nismo sposobni izreći. Upravo Duh Sveti moli umjesto nas neizrecivim uzdasima", rekao je don Damir Stojić.

Svaki vjernik unutar sebe kuša i duhovni život i život po tijelu. Kršćanin mora usmrtiti djela tijela i živjeti svoj život po Duhu Svetome. „Tijelo“ znači sva zla maštanja i sjećanja, boli, rane, negativni osjećaji, razočaranja, frustracije, osjećaji krivnje, odbačenosti, zatim naslijeđene grešne navike, stečene zle navike, povođenje za krivim primjerima itd. Kad se takva djela provlače kroz naš život, ne možemo živjeti po Duhu i tada je potrebna molitva za unutarnje ozdravljenje i iscjeljenje.

"Grijeh koji se ne prizna, ne može biti oprošten. Jednom riječju, mi smo tì koji samima sebi priječimo put do mira i oprosta svojim zlim življenjem, okorjelim ustrajanjem u zlu i nepopravljanjem. Zato: nemojmo! Molimo se Duhu Svetome! Za dar poniznosti, služenja, ljubavi, mira, istinoljubivosti i za sve druge darove koje nam naš predivni prijatelj i Bog želi darovati! Dođi, Duše Sveti", poručuje piše franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.