"Osluškujte poticaje Duha Svetoga i donosite odluke u suradnji s Njim, živite čisto, ne odgađajte brak i (još jedno) dijete čak i ako nemate ispunjene sve kriterije koje svijet nameće. Premda je važno biti razborit i moći uzdržavati svoju obitelj, diploma i ugovor na neodređeno ne jamče dobar brak. Ne oslanjajte se na materijalno i propadljivo nego na živog Boga koji je isti jučer, danas i sutra", poručila je Ana Odak u svojem razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu.
Osječanka Ana Odak se nakon srednje škole preselila u Zagreb. Mir predgrađa zamijenila je studentskim domom u Zagrebu. I ono što je zanimljivo već je na prvoj godini, upoznala svog današnjeg supruga Stjepana. “Prvi dan kad smo se upoznali kroz ragovor smo utvrdili da oboje želimo živjeti predbračnu čistoću, što nas je i privuklo jedno drugome, budući da u to vrijeme nismo poznavali druge mlade koji tako žive. Oboje smo, osim želje da se klonimo teškog grijeha, imali pretežito svjetovne razloge za to, ali Gospodin je providio brzi susret sa don Damirom Stojićem i Teologijom tijela, što nam je povećalo oduševljenje za nadnaravnu dimenziju hodanja i braka. U današnjem svijetu, ovakav način hodanja nije baš popularan, ali imali smo taj blagoslov da se u sklopu župe uključimo u Oratorij i steknemo hrpu prijatelja koji jednako razmišljaju i žive, tako da se nismo osjećali usamljeni u svojoj odluci”, rekla je.
Kazala je kako se hodanjem u čistoći brzo se iskristalizira jesu li osobe jedna za drugu ili ne. Ana je istaknula: “Nama se vrlo brzo pojavila želja za sklapanjem braka, ali s obzirom da nam je studij zahtjevan i ne ostavlja puno mogućnosti za rad, odlučili smo pričekati da diplomiramo. U trenutku zaruka, počeli smo praviti planove za svadbu i mislili da je jako važno da oboje završimo studij, da se zaposlimo i štogod uštedimo kako bi mogli napravili lijepu proslavu (koju smo sami financirali). Ipak, kroz molitvu, dobili smo poticaj da se vjenčamo puno ranije i da nema smisla dodatno odgađati ulazak u brak. Pomaknuli smo termin svadbe za 10 mjeseci ranije i odlučili imati znatno skromniju proslavu od nekakvog standarda. Na kraju je svadba ispala prekrasna i nije se osjetio nikakav manjak. U tom trenu imala sam nepunih 24 godine, i bila sam zaposlena na određeno tek 2 mjeseca, a suprug je krenuo na zadnju godinu studija”.
Kroz molitvu, dobili smo poticaj da se vjenčamo puno ranije i da nema smisla dodatno odgađati ulazak u brak.
Ana Odak ustvrdila je: “Sa odmakom od 5 godina, koliko smo u braku, sa još većim žarom zaista preporučam svima čisto hodanje i molitvu, jer se u braku zaista osjete plodovi i blagoslov. Voljela bih tu naglasiti parovima koji ne žive predbračnu čistoću ili mladima koji su već imali odnose i smatraju da je za njih ‘prekasno‘, da ih Gospodin čeka raširenih ruku, ako pristupe svetoj ispovijedi i odluče se odreći grijeha, On sve čini novo i oboje mogu ponovo postati čisti pred Njim”.
“Nisam se nadala odmah ostati trudna, ali Bogu hvala, jesam. Gledano ljudskim očima, bila je to vrlo nepovoljna situacija, ali danas se s oduševljenjem prisjećamo koliko smo plodova Božje Providnosti tada kušali. Smatram da smo baš zbog tog iskustva danas zahvalniji i spretniji s novcem. Danas imamo tri predivna sina i radujemo se budućoj dječici koju će nam Gospodin poslati”, rekla je.
Danas imamo tri predivna sina i radujemo se budućoj dječici koju će nam Gospodin poslati
Na pitanje što za njih znači otvorenost životu Ana je odgovorila: “Zajedno s trećom trudnoćom, otvorila nam se mogućnost kupiti kuću. Ranije sam čula kako ljudi svjedoče da svako dijete dolazi s košarom blagoslova i zaista mogu posvjedočiti da je tako. Sa svakim djetetom uživamo sve veće duhovno i materijalno izobilje, a ako se oboje supružnika trude, rade na sebi i spremni su na žrtvu, brak s godinama postaje sve bolji. Volim svoju struku i posao, ali mogu posvjedočiti da su me moja djeca u potpunosti osvojila, da želim što više vremena provesti s njima i trenutno uživam u ostanku kod kuće. Nije lako uskladiti obiteljske obaveze, posvetiti se svakom djetetu, obaviti sve potrebno po kući, ali Gospodin daje snage i umnaža vrijeme. Ponekad će se djeca više zaigrati ili duže spavati pa ću obaviti više stvari ‘s popisa‘, a ponekad ću se jednostavno prepustiti igri i radosti s njima pa malo pojednostaviti ručak”.
Često ju ljudi znaju pitati kako uspije sve stići te ima li vremena za osobnu molitvu. Ana svjedoči: “Vremena za osobnu molitvu imam, možda ne toliko koliko bi htjela, ali uz djecu postoji mnoštvo
trenutaka za konkretno živjeti vjeru, kroz čitanje Biblije djeci, poučavanje u vjeri, odgovaranje na njihova pitanja o Bogu, obilježavanje liturgijske godine u obitelji, obiteljsku molitvu, razgovor u svecima i našim obiteljskim zaštitnicima, blagoslivljanje djece. Po našem iskustvu, djeca još više potiču rast u vjeri i itekako je moguće uz njih duhovno ozdravljati. Unatoč mijenjanju forme (više ne mogu toliko ići na duhovne obnove, klanjanja i slično), Bog je vrlo prisutan u mojoj svakodnevici i s rastućim zahtjevima obitelji sve sam svjesnija kako bez Njega ne mogu učiniti ništa. Premda je lijepo i potrebno da majka ponekad ima malo vremena za sebe, smatram da nema tog odmora, kave, šetnje, itd koji će pomoći majci koja bježi od svog poziva, koja nije jednostavno rekla radosno ‘da‘ majčinstvu i svemu što ono nosi, a neizbježno će biti i teških trenutaka. Rječima sv. Majke Terezije: ‘Majka je srce doma‘, i ako je majka cijeli dan namrgođena to će se odraziti i na ostale ukućane. Kad je mama dobre volje, svi su dobre volje, ali treba napraviti taj korak u vjeri, predati Gospodinu sve brige i sve što treba taj dan obaviti, otpustiti svoju želju za kontrolom i perfekcionizam, naučiti biti zahvalna na apsolutno svemu, pa čak i neprospavanoj noći, prolivenom soku i otimanju oko igračke. Tu se krije veliko blago i prilika za duhovni rast, jer mir i ispunjenje neće doći od savršeno čiste kuće i savršenog ponašanja djece nego isključivo od otvaranja srca Gospodinu. Mogu samo reći:‘Samo je u Bogu mir, dušo moja.‘”
Bog je vrlo prisutan u mojoj svakodnevici i s rastućim zahtjevima obitelji sve sam svjesnija kako bez Njega ne mogu učiniti ništa.
Ana je kazala da joj je u odgoju najvažnija vjera. “Vjera mi je najvažnija, bez vjere ništa nema smisla, jer cilj odgoja je svetost. Kao majka, naravno da želim sve najbolje svojoj djeci, da budu zadovoljni, lijepo žive, da imaju dobre supružnike ako su pozvani na brak, da imaju dobre poslove i slično. Ali jedino što je zaista potrebno i što im želim iznad svega je da postanu sveti, ako treba i kroz životne teškoće”.
“Osluškujte poticaje Duha Svetoga i donosite odluke u suradnji s Njim, živite čisto, ne odgađajte brak i (još jedno) dijete čak i ako nemate ispunjene sve kriterije koje svijet nameće. Premda je važno biti razborit i moći uzdržavati svoju obitelj, diploma i ugovor na neodređeno ne jamče dobar brak. Ne oslanjajte se na materijalno i propadljivo nego na živog Boga koji je isti jučer, danas i sutra. Predajte Mu svoje srce i živite u radosti i miru kakve samo On može dati”, zaključila je.