Salesianine odgojne večeri imaju želju zajednički promišljati s roditeljima i stručnjacima o odgoju djece. Kako ističu iz Salesiane, sve više žele biti nakladnička kuća koja izlazi među ljude, na dvorišta, ususret mladima i roditeljima kako bi čuli njihove poteškoće i izazove s kojima se susreću u odgoju. Prilikom susreta na odgojnim večerima predavanja će se oslanjati na nauk Crkve, don Boscov odgojni sustav, znanje stručnjaka te na zajedništvo, odnosno blizinu.

Na prvoj ovakvoj večeri govorio je direktor nakladniče kuće Salesiana don Mihovil Kurkut. Na početku se osvrnuo na sadašnje vrijeme u kojem živimo, s pogledom u prošlost. Kaže kako su danas drugačija vremena na koja nitko nije spreman, a i u kojima – priznaje – ne snalazi se najbolje ni sama Crkva. Istaknuo je kako je veliki rizik uspoređivati sadašnje vrijeme s prošlim vremenom, drugačijim mentalitetom. „Rizik je kod roditelja da postanu oni koji govore kako je nekad bilo lijepo i jako dobro. Ovo vrijeme osuđujemo, označujemo. Pokazujemo da smo izgubljeni u strahu, da se ne snalazimo”, rekao je don Mihovil te naglasio kako nisu djeca u poteškoći, nego mi sami koji strahujemo jer nemamo odgovore na sva pitanja.

„Nekad si znao tko ti je neprijatelj i s kim se trebaš boriti. No, danas je puno teže. Danas je sloboda, sve se može. Nemoguće je vratiti se u prijašnja vremena. Ne moguće je vratiti se u vrijeme bez interneta i tehnologije”, rekao je te istaknuo: „Ovo je vrijeme naše djece. Budimo pošteni i kažimo kako su današnja vremena puno bolja od vremena kad smo živjeli mi.”

„Da mi je netko rekao prije 10 godina da ćemo imati referendum o braku, ne bih mu vjerovao. No, na svu sreću imamo veliku prednost. Mi Hrvati smo zaostali. Možemo dobro vidjeti što se događa u zapadnoj Europi. Bogu hvala što smo zaostali Imam oviše vremena sagledati što se događa i što dolazi k nama”, naglašava.

Kaže kako se danas cijelo društvo klanja Bogu ekonomije: političari, kultura, filozofija, obrazovanje, a upravo nam taj Bog i takvo društvo nameću konzumerizam te želju da budemo IN.

„Naši mladi su u poteškoćama jer im se ne govori o budućnosti nego im se šalju poruke da danas trebaju konzumirati i uživati. Moderan čovjek je apsolutni narcis. On živi u svijetu kao turist. Gleda okolo gdje može nešto vidjeti, fotografirati, konzumirati”, kaže i ističe: „Mladi nam se nekad čine kao takvi turisti. I to su izazovi koji su pred nama.”

„Kritika našoj Crkvi, našoj zajednici je da nismo odgojili slobodne ljude. To nam nedostaje u ovih 30 godina”, svjedoči don Mihovil.

„Sve ovo nama stvara nelagodu, veliki strah. To nije dobro jer naša djeca osjećaju što mi osjećamo. Mislim da strah nije dobra stvar koja nas može motivirati. Ne smijemo strašiti djecu ni dopustiti da nas straše da bismo započeli nešto raditi. Zato započinjemo ovu priču”, rekao je te okupljene pozvao na iskrenost da priznaju kako nema idealne obitelji, kao ni idealnog svećenika, oca i dr. „U realnom svijetu to ne postoji. Ne bismo se trebali napinjati da bismo bili neki ideal. Budimo ono što možemo ili trebamo biti”, poziva direktor Salesiane.

„Strah današnje djece je da će vas razočarati”, naglasio je. „Velika greška u odgoju je što djecu gušimo. Previše ih držimo bliskima sebi. Preko njih liječim osvoje komplekse, poteškoće, odnose u obitelji, osobna neostvarenja”, svjedoči te ističe kako vlastite frustracije liječimo preko djece. Odgajamo ih iz rana, odnosno eksperimentiramo.

„Ne postoji škola za roditelje. To je život koji prolaziš. Greške koje činimo su trenuci kad nam Gospodin daje prigodu da napravimo korak više ili imanje”, ohrabrio je okupljene roditelje.

Psihologinji Ljubici Duspari često se postavlja pitanje kako riješiti razne situacije s djecom. „Nikad nije zahvalno davati recepte”, rekla je druga predavačica na Salesianskim odgojnim večerima.

Govorila je o osnovnim principima koji roditelje mogu usmjeravati u postupanju s djecom:

1. Ljubav

Ovdje je riječ o brižnom ponašanju prema djetetu, pokazivanju svojih osjećaja. „Ne moramo uvijek biti jaki. Trebamo pokazivati djetetu da ga volimo, da smo s njime. Privrženost uspostavljamo već u prvom mjesecu života. Ako je dijete sigurno da će roditelj odgovoriti na njegovu potrebu, onda dijete razvija sigurnost da će se na njegove želje i potrebe odgovoriti te da je zaštićeno”, rekla je Duspara.

2. Granice – vođenje

Psihologinja kaže kako ne voli govoriti o granicama nego o vođenju. „Dijete treba voditi ili odvoditi, ukazivati”.

3. Osnaživanje, ohrabrivanje

U onome što radi, dijete treba osnaživati, ohrabrivati! „Moramo li dijete uvijek biti sretno? Ne mora. Imamo popis do 150 emocija. I kroz te emocije ga moramo voditi. Pa i kroz prostor i vrijeme u kojem doživljava te osjećaje”, rekla je Duspara. Kaže kako osnaživanje znači dati djetetu priliku da nešto proba, da nešto uspije ili ne uspije, da mu pomognemo da dalje može sam. To znači biti uključen. Dakle, ne raditi umjesto njega nego učiti da može sam, da može bolje i ohrabrivati ga, biti mu pri ruci ako zatreba. Ako je sve u redu, ako je dijete mirno i zaigra se samo, valja ga pohvaliti”, poručila je.

4. Prepoznavanje djeteta kao posebne osobe

Svako dijete je različito i ne možemo imati isti pristup prema svakom djetetu. „Radim 29 godina u predškolskom odgoju i vidim da su djeca danas različita. Djeca se mijenjaju, kao i roditelji, cijele obitelji. Ne može onda imati stari princip i stari način”, naglašava.

Duspara je govorila i o temeljnim vrijednostima koje roditelji usađuju u svoje dijete kako bi bilo dobro i stabilno:

1. Odgovornost

„Najprije roditelji prema sami sebi, pa prema djetetu. Kako dijete raste, polako počinje preuzimati odgovornost za sebe”, rekla je.

Normalno je da želimo biti bolji i da želimo biti blagoslov svojoj djeci. „No, onda si često zadajemo velike terete. Jer mislimo da ne smijemo biti ljuti, ne smijemo reći ne mogu, umoran sam, sve mora štimati, jer ako ne štima, eto rana. Malo smo se prepali svojih iskustava. Nismo dovoljno spontani. Briga o djetetu ne smije ići iz straha nego gledati kamo naprijed”, naglašava Duspara.

Iznijela je primjer: „Gle, vidim da bi htio da idemo van na igralište. Ali ja sam umorna. Trebam pauzu od 15 minuta pa ćemo onda ići van”, rekla je te istaknula da je to sasvim u redu.

Rekla je kako je važno da supružnici bdiju i nad vlastitim odnosom u braku, da se ne zapostavljaju. „Dijete ne smije biti u fokusu. Osim kad je jako malo i ne može samo.”

2. Čuvanje vlastitih granica

„Nema probleme, ja ću sve: kuham, peglam, spremam, radim. I ne mogu više. Pucam. Znači, nisam čuvala svoje granice. I onda puknemo, a djetetu nije jasno u čemu je stvar”, rekla je te istaknula da treba znati reći da nam treba pauza. „Granicu trebamo i prema tehnologiji. Danas je sve više prisutan ekranizam. To je veliki problem jer djeca gube socijalni kontakt”, naglasila je.

3. Uvažavanje

Psihologinja kaže da dijete ima svoj stav i mišljenje i da je dobro to priznati i prepoznati. „Dijete ima svoje dostojanstvo i ono se ne smije poništavati. Ne smijem reći: Ti meni to ne radiš! Ne, dijete radi jer to jedino zna”, kaže.

„U redu je ne znati i učiti te potražiti pomoć”, poručila je te pojasnila. „Dijete želimo zaštiti od svega. No ono će kad tad doživjeti neku traumu. Pa i pasti i poderati koljena. Važno je pomoći mu da to što se dogodilo iskoristi na dobro. Da ti bude pogon za neki posttraumatski rast, da bude pogon iz čega izvlačimo snagu.”

Ističe kako je potvrđivanje djece jako važno. „Čuti ih i vidjeti, uzimati za ozbiljno i reći: ‘Ja ću te voditi, na koncu ću donijeti odluku. Kad ćeš biti veći, donosit ćemo je zajedno.’ Mora se znati tko je roditelj”, istaknula je predavačica na prvoj odgojnoj večeri za roditelje u organizacije Salesiane.

Iduća Saelesianina odgojna večer bit će 30. studenoga na temu: Društvene mreže. Gost će biti komunikolog Danijel Labaš, naravno uz izdavačku kuću Saelesianu.

Prijedlog tema za iduće susrete možete ostaviti u komentarima na Facebook objavu Salesiane:

Mihovil Kurkut je svećenik salezijanac koji ima iskustva rada s mladima više od 25 godina u Hrvatskoj i Italiji. Bivši zagriženi torcidaš, danas radi kao direktor izdavačke kuće Salesiana.

Ljubica Duspara po zanimanju je psihologinja, a radi kao stručni suradnik u dječjem vrtiću. Mentorica je mnogim novim kolegama, a iza sebe ima veliki broj edukacija. Obogaćivanje roditeljstva osobito u njegovim ranim fazama plijeni njen profesionalni interes. Mnogi ju prepoznaju i kao psihologinju suradnicu u zajednici Kursiljo. Niz godina radi i u savjetodavnom i psihoterapijskom radu s djecom i odraslima te sudjeluje na raznim edukacijama.