Čovjek se kasno vraća s posla, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’

OTAC: ‘Da, naravno.‘

SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ kaže ljutito.

SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘Ako već moraš znati, 50 dolara na sat.’

‘Oooh…’ odgovori dječak spuštene glave, ali ipak upita: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?’

Otac je bio bijesan. ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da si možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni, odi u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svakoga dana za dječje gluposti!’

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja… ‘Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?’ Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: ‘Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara. Pa stvarno ne pita često za novac…’

Potom otiđe u njegovu sobu i otvori vrata. ‘Sine, spavaš li?’, upita.

‘Ne, tata, budan sam’, odgovori dječak.

OTAC: ‘Razmišljao sam… možda sam maloprije bio prestrog prema tebi. Imao sam težak dan i iskalio se na tebi. Evo 25 dolara koje si tražio.’

Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, povikao je. Tada ispod jastuka izvuče snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

‘Pa zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac.

‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam’, odgovori dječak. ‘Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom.’

Otac je bio slomljen. Snažno je zagrlio sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dopustiti da vrijeme prolazi mimo nas, a da ne provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače i koji su bliski našem srcu. 

Ako sutra umremo, kompanije za koje radimo lako će nas zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji za nama ostanu nedostajat ćemo do kraja života…