Jedna djevojka poslije udaje otišla je iz svog roditeljskog doma i započela novi život sa suprugom i njegovom majkom. Iako je od mnogih mladih žena često slušala kako se sa svekrvom ne može naći zajednički jezik, nadala se kako će to kod nje ipak biti drukčije.

Međutim, vrlo je brzo shvatila da je bila u zabludi. Kao da je baš nju dopala najgora svekrva na svijetu. Ljutile su je svekrvine navike i kritike, uplitanje u njezin bračni život i stalna borba za svaku sitnicu. Na svaki svekrvin zajedljivi prijekor, uvijek bi oštro planula, a svađe između njih dvije postale su svakodnevne i nesnosne.

Tako su im prolazili dani, tjedni i mjeseci. Zbog njihove svađe, muž je jako patio i stalno je razmišljao što učiniti da se postigne mir u kući. Što god pokušao, bilo je uzaludno.

U jednom je trenutku, kada više nije imala snage podnositi toliko tešku svekrvinu narav, mlada žena odlučila nešto konkretno učiniti. Otišla je, naime, kod očevog prijatelja, koji je pripravljao čajeve od ljekovitog bilja, nadajući se nekom receptu koji će riješiti njezin problem.

Duboko povrijeđena zbog stalnog omalovažavanja, kroz suze i nagomilani bijes, sve je ispričala očevom prijatelju i zamolila ga da joj pripravi neki otrov, jer više ne vidi način na koji bi mogla popraviti situaciju.

Očev se prijatelj malo zamisli, a onda reče: “Mogu ti pomoći, ali me moraš pozorno saslušati i točno izvršiti ono što tražim od tebe.”

– “Što god treba”, odgovori žena, “samo da se riješim vještice”.

Na to očev prijatelj ode u pokrajnju prostoriju i vrati se nakon nekoliko minuta, noseći vrećicu s travama. “Možeš, ako hoćeš”, započeo je, “skuhati dobre dvije šake ovih trava i u nekom ih varivu dati svekrvi, ali ti to ne preporučujem, jer će ona sigurno umrijeti, a ti ćeš, isto tako sigurno, biti osumnjičena i osuđena. Zato sam ti donio dosta trava kako bi ju mogla pomalo i drugima neprimjetno trovati. Svaki drugi dan pripremi joj posebno ukusno jelo, kako se okus otrova ne bi osjetio, i stavi nekoliko travki u njezin obrok ili u čaj. Pri tome moraš dobro paziti kako nitko ne bi na tebe posumnjao ako umre, pa se prema njoj ponašaj posebno ljubazno i s velikim poštovanjem. Nemoj se nipošto upuštati u svađe, nego pretrpi što ti kaže i ponašaj se prema njoj kao da ti je vlastita majka.”

Za nekoliko mjeseci cjelokupna je situacija u kući bila bitno drukčija

Žena je bila presretna! Zahvalila je očevom prijatelju na travama i savjetu, pa pojurila kući kako bi što prije započela s ostvarenjem skrivenog plana. Prolazili su dani, tjedni, mjeseci…

Mlada je žena svaki drugi dan, prema dogovoru, pripremala posebno ukusna jela svojoj svekrvi i kriomice stavljala po malo otrovnih trava. Imala je stalno u glavi upozorenje očevog prijatelja kako nitko ne smije posumnjati na nju, pa je vrlo brzo naučila kontrolirati svoje riječi i ponašala se prema svekrvi iznimno ljubazno i s poštovanjem, kao da je njezina majka.

Za nekoliko mjeseci cjelokupna je situacija u kući bila bitno drukčija. Mlada se žena toliko usavršila u kontroliranju svoje naravi da uopće nije bila ljutita ili živčana, a svekrva je postala dobra i draga žena, tako da su se obje međusobno počele istinski voljeti kao majka i kći.

Svekrva se svima hvalila kako ima najbolju snahu na svijetu, a muž je počeo osjećati istinsku radost.

U jednom je trenutku mlada žena shvatila kako više nipošto ne želi da joj svekrva umre, pa je pohitala očevom prijatelju za pomoć. “Molim vas”, započela je, “možete li mi pomoći. Svekrva mi je postala divna žena i volim ju kao svoju majku. Ne želim da umre od trava koje sam joj davala. Molim vas, pomozite mi.”

“Ne brini, drago dijete”, odgovori očev prijatelj, “nisam ti nikada ni dao otrov. Trave su samo poboljšale njezino zdravlje.”