Gospa i troje malih pastira

PRIPOVJEDAČ: Jednom dok su Lucija, Franjo i Jacinta čuvali ovce na brežuljku ugledali su nekakvo svjetlo, kao da sijeva.

LUCIJA: Bolje da idemo kući. Sijeva, dolazi nevrijeme.

JACINTA: Brzo, idemo!

PRIPOVJEDAČ: Odmah su se počeli spuštati s brežuljka.

Iznad jednog hrasta vidjeli su svjetlost i u njoj prekrasnu Ženu, obučenu u bjelinu, sjajniju od sunca. Ruke su joj bile sklopljene, a o desnoj ruci imala je lijepu krunicu s bijelim zrncima.

Tada im je Gospa progovorila blagom glasom.

GOSPA: Ne bojte se. Neću vam učiniti nikakvo zlo.

PRIPOVJEDAČ: Lucija je bila najhrabrija pa je prva progovorila.

LUCIJA: Odakle si ti?

GOSPA: Dolazim s Neba.

LUCIJA: A hoću li ja jednom doći u Nebo?

GOSPA: Da.

LUCIJA: A Jacinta?

GOSPA: I ona.

LUCIJA: A Franjo?

GOSPA: I on, ali treba izmoliti svoje krunice.

LUCIJA: Franjo, jesi li čuo? Gospa je rekla da trebaš i ti moliti krunicu.

FRANJO: O Gospo, izmolit ću koliko god krunica želiš!

PRIPOVJEDAČ: Gospa se nasmiješi i reče:

GOSPA: Molite krunicu svaki dan da biste izmolili mir svijetu.

PRIPOVJEDAČ: Još ih je mnogo toga naučila: da budu strpljivi, marljivi, iskreni, poslušni, dobri, da se odreknu nečega što vole za druge. Poučila ih je da trebaju pomagati drugima i moliti. Tako će biti najsretniji.

I nama Gospa govori isto. Marija, Isusova i naša nebeska Majka, želi nam pomoći da budemo dobri, sveti i sretni, da se jedni prema drugima ponašamo kao braća. Hoćemo li prihvatiti Marijin poziv?

SVA DJECA: Hoćemo!

GOSPA: Hoćemo li sada izmoliti jednu krunicu?

(Podigne krunicu visoko u zrak da ju vide sva djeca.)

SVA DJECA: Hoćemo!

Lucija dos Santos, Franjo i Jacinta Marto / Foto: Wikipedia

Kratki dramski tekst pripremljen je prema izvještaju s. Lucije o Gospinim ukazanjima.