„Prošloga Božića poslao sam dragom čovjeku i prijatelju Marinu Katavi u Rijeku jednu knjižicu. Bila je to brošura s mojim razmatranjima otajstava Gospine krunice, namijenjena ljudima koji žele uzeti krunicu u ruke, zastati nad pojedinim otajstvom i kroz molitvu se približiti događajima iz Kristova života“, prepričava p. Anto Bobaš u HKR-ovoj emisiji „Oni rokaju za Gospodina.“
Kako su se susreli krunica i rock-glazba?
Knjižica je stigla na Marinovu kućnu adresu, a njegova mama Ljubica, kako mi je poslije on sam pričao, u njoj je prepoznala nešto što njemu tada još nije bilo na pameti. Pomislila je da bi ta razmatranja mogla dobiti i svoj glazbeni izraz.
Marin je knjižicu neko vrijeme ostavio po strani, a kad ju je ponovno uzeo u ruke i počeo čitati, u tim je tekstovima čuo ono što ja, dok sam ih pisao, nisam čuo – čuo je glazbu.
Tako je započeo naš Bobaš–Katava Dominik projekt, u kojemu su se susreli krunica i rock-glazba. Nije to bio unaprijed smišljen ni dogovoren plan, niti smo nas dvojica tražili način – kako spojiti dvije stvari samo zato što na prvi pogled djeluju nespojivo.
Jedan je čovjek napisao razmatranja za molitvu, drugi ih je pročitao kao glazbenik, a između njih našla se jedna draga Mama koja je u tim riječima prva naslutila mogućnost da se one i zapjevaju.
Tijekom proteklih tjedana slušali smo kako je Marin taj posao ostvario. Najprije smo prošli Radosna otajstva, od Nazareta i Betlehema do Isusova pronalaska u Hramu, a zatim i Žalosna, koja su nas od Maslinskoga vrta vodila prema Kalvariji. – Posljednja skladba toga dijela završila je ondje gdje je završio Isusov zemaljski život – na križu.
I tu smo stali.
Jer kada bismo o Isusu govorili samo kao o velikom učitelju, o čovjeku koji je propovijedao ljubav, opraštanje i milosrđe, mogli bismo nakon Kalvarije nastaviti govoriti o Njegovu nauku, čuvati uspomenu na Njega i prenositi Njegove riječi budućim naraštajima.
Evanđelist Ivan pripovijeda da je Marija Magdalena prvoga dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, došla na grob i vidjela da je kamen odmaknut. Nije pomislila da je Isus uskrsnuo. Pomislila je da je netko odnio Njegovo tijelo.
Potrčala je Petru i drugome učeniku, a kada su oni došli i opet otišli, Marija je ostala vani pred grobom – i plakala.
Taj mi je prizor posebno blizak zbog njezinih suza. – Marija je došla onamo iz ljubavi prema Isusu, ali je ta ljubav još uvijek bila ljubav čovjeka koji je nekoga izgubio. Došla je bila potražiti Njegovo mrtvo tijelo, a kad je ugledala čovjeka koji je stajao pokraj nje, pomislila je prvo da je vrtlar. Čak ga je zamolila da joj kaže kamo je odnio Gospodina.
A onda se dogodilo nešto što je promijenilo čitav njezin život.
Isus ju je zovnuo imenom: „Marijo!“
Ona se okrenula i odgovorila: „Rabbuni!“ – „Učitelju!“
Nije Ga prepoznala po odjeći, po izgledu ili po nekakvu velikom znaku. Prepoznala Ga je kada je čula svoje ime izgovoreno glasom Onoga kojega je poznavala i kojega je ljubila.
Marija Magdalena došla je na grob oprostiti se od mrtvoga Učitelja, a susrela je živoga Gospodina. Upravo se tu otvara prvo slavno otajstvo krunice. Uskrsnuće nije samo utješan završetak jedne teške priče, nego događaj na kojemu počiva naša vjera.
Sveti Pavao to je Korinćanima rekao bez ublažavanja: ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera. U razmatranju prvoga slavnog otajstva, koje je stiglo do Marina u Rijeci, napisao sam:
Smrt nije imala zadnju riječ. Grob je ostao prazan, jer Ljubav ne umire.
Marija Magdalena prepoznala je Isusa tek kada ju je zovnuo imenom. Njezin odgovor, ono kratko „Rabbuni!“, bio je odgovor čovjeka koji se nakon velike tuge ponovno našao pred nekim koga voli. Nazvala Ga je Učiteljem.
A onda je uslijedila Isusova riječ koju nije očekivala: „Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu.“
Marija bi, vjerujem, najradije bila ostala uz Njega. Nakon svega što se dogodilo na Kalvariji, nakon straha, suza i boli, ponovno je pred njom stajao Onaj kojega je toliko voljela. – Ali Isus je šalje učenicima, da im prenese što se dogodilo. I tako žena koja je maločas plakala pred grobom postaje prva navjestiteljica – prvi glasnik uskrsnuća.
Odlazi učenicima i govori: „Vidjela sam Gospodina!“
Uvijek mi je bilo zanimljivo kako se u tom susretu radost i rastanak nalaze tako blizu jedan drugome. – Marija je ponovno pronašla Isusa, ali ne tako da se sve vratilo na ono što je bilo prije Velikoga petka. Nije se nastavilo njihovo nekadašnje zajedničko hodanje galilejskim putovima. Uskrsli Gospodin otvara nešto novo, a Mariji povjerava da o tome govori drugima.
Četrdeset dana poslije i apostoli će se naći pred novim rastankom.
U Djelima apostolskim čitamo kako su učenici, čak i nakon svega što su s Isusom proživjeli, još uvijek razmišljali o obnovi kraljevstva Izraelova. Pitali su Ga hoće li sada, napokon, doći vrijeme kada će se ostvariti ono što su oni očekivali. Isus im nije odgovorio datumom. Nije im obećao da će se svijet urediti prema njihovim željama. Rekao im je da nije njihovo znati vremena i zgode koje je Otac odredio svojom vlašću, a zatim im obećao snagu Duha Svetoga i povjerio zadaću koja će ih odvesti mnogo dalje od Jeruzalema.
„Bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje.“
A onda je, dok su Ga gledali, bio uzdignut i oblak Ga je oteo njihovim očima.
Pokušavam zamisliti te ljude koji su ostali stajati na Maslinskoj gori. Toliko su vremena proveli s Isusom, toliko toga čuli, vidjeli i doživjeli, a sada ponovno gledaju kako odlazi.
I dok su tako stajali zagledani u nebo, dvojica ljudi u bijeloj odjeći upitala su ih: „Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo?“ To je pitanje koje, čini mi se, nije izgubilo ništa od svoje snage ni nakon dvije tisuće godina.
Jer i mi današnji ljudi znamo dugo stajati i gledati prema nečemu što je prošlo, prema onome što smo izgubili ili prema onome što tek očekujemo. Znamo se toliko zaokupiti jučerašnjim danom ili brigom za sutrašnji da nam promakne ono što danas stoji pred nama.
A apostoli su upravo toga dana dobili zadaću. Isus ih nije pozvao da ostanu na Maslinskoj gori i čekaju da se On ponovno pojavi. Poslao ih je među ljude.
„Zemlja ostaje naša zadaća, nebo naš cilj.“
U njoj se susreću dvije stvarnosti koje čovjek lako razdvoji. Dok molimo, pogled nam je upravljen prema Bogu, a kad završimo molitvu, vraćamo se svojim svakodnevnim obvezama. I tako nam se zna dogoditi da molitvu i život promatramo kao dva odvojena svijeta. Kao da jedno pripada crkvi, a drugo ulici, radnome mjestu, obitelji i svim onim odnosima u kojima provodimo najveći dio svojega vremena.
A Isusovo uzašašće – ono govori drukčije.
Nebo, o kojemu govorimo u molitvi i kojemu se nadamo, nije razlog da zanemarimo zemlju na kojoj živimo. Naprotiv. Upravo zato što vjerujemo u vječni život, ovaj naš zemaljski život dobiva još veću ozbiljnost i odgovornost. Ovdje živimo, radimo, volimo i opraštamo. Ovdje podižemo djecu, brinemo se za bolesne, ispraćamo svoje drage pokojne i nosimo breme života za koje nitko drugi ne zna.
I upravo ovdje trebamo biti Kristovi svjedoci, Njegovi glasnici.
Učenici se nakon Isusova uzašašća nisu vratili u Jeruzalem zato što je njihova priča s Isusom završila. Nego su se vratili zato što je započinjalo njihovo poslanje. Najprije su se okupili na molitvi, čekajući obećanoga Duha Svetoga, a zatim su krenuli putem koji će ih odvesti među narode.
I kada o tome razmišljam, ponovno mi pred oči dolazi Marin Katava.
Marin nije čovjek koji će stati za propovjedaonicu i održati propovijed o krunici. On je glazbenik. Njegov svijet čine gitare, melodije, ritmovi i rock-glazba. Ali kada je u onim razmatranjima prepoznao nešto što želi podijeliti s drugima, učinio je to na način kakav on poznaje i voli.
Njegove skladbe danas dolaze do ljudi koje on nikada nije susreo. Netko ih sluša u svome autu, netko kod kuće, a netko možda i u bolesničkoj sobi. Riječi koje su nastale uz krunicu sada putuju dalje, nošene gitarama i glazbom.
I tu se ponovno vraćamo onoj Isusovoj riječi:
„Bit ćete mi svjedoci.“
Ne mora svaki čovjek stajati za propovjedaonicom da bi govorio o svojoj vjeri. – Marin to čini glazbom. I zato mi je naš zajednički projekt – Bobaš-Katava Dominik projekt – toliko drag: nastao je iz molitve, a nastavio je živjeti i u glazbi.
Cijelu emisiju poslušajte na platformi HKR+.