U župi Uznesenja BDM - Stenjevec u nedjelju, 16. ožujka, održano je slavlje krštenja petog djeteta, dječaka Luke iz obitelji Marić. Svečanu svetu misu i obred krštenja predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.
Mons. Ivan Šaško u homiliji je istaknuo kako je prigodno da je „naviješteno Evanđelje po Luki, a mi krstimo Luku“. Ime ‘Luka’ dolazi od latinske riječi ‘lux’, što znači ‘svjetlo’, a stari Rimljani često su koristili i inačicu imena istoga korijena: Lucius. Poznajemo cara Lucija Vera, Seneku, trojicu papa, a isto se ime koristi do danas.
Žensko ime istoga podrijetla je ‘Lucija’, i danas je također vrlo često. Ipak, nama je najpoznatiji Luka, evanđelista čiji smo zapis slušali.
Sveti Luka bio je, slažu se tumači, liječničke struke, posebno osjetljiv na ljudskost i milosrđe. Ostavio nam je predivno Evanđelje u kojemu se zrcali i njegov život i osjećaji. Zato kao niti u jednome drugom Evanđelju kod Luka nalazimo veliku pozornost prema Kristu kao Spasitelju koji dolazi k čovjeku, koji susreće čovjeka i otkriva lice svoje ljudskosti.

Foto: Patricia Gojani
Sv. Luka jedini se od evanđelista duže zaustavlja razmatrajući Kristovo djetinjstvo, iznoseći navještaj povezan s Djevicom Marijom.
Da nemamo njegovo Evanđelje, ne bismo poznavali prispodobu o dobrome Samarijancu, o izgubljenoj ovci; ne bismo susreli obraćenoga razbojnika niti se divili promjeni života carinika Zakeja; ne bismo čuli za skupinu žena koje su slijedile i brinule se za Isusa.
Nedostajali bi nam važni dijelovi iz života djevojke Marije iz Nazareta koja je svojom vjerom postala vratima Kristova utjelovljenja; ne bismo imali bisernu stranicu o dvojici sinova, o rasipniku i nezadovoljniku ni o milosrdnome Ocu koji očituje lice Boga ljubavi, prenosi IKA.

Foto: Patricia Gojani
Sv. Luka nas poziva da upoznamo Božji smiješak čovjeku i svijetu; dao nam je u ruke udžbenik i usadio u srce podsjetnik za vlastiti duhovni rast i za navještaj vjere drugim ljudima.
Svemogući Bog je poslao svoga Sina da bi nas vratio u Božji zagrljaj i po kršćanima gradio novi svijet milosrđa i ljubavi.
U obredu krštenja puno toga, zapravo, sve geste govore o svjetlu. Nije li voda prozirna i čista poput tekućega svjetla; ulje kojim pomazujemo glavu daje sjaj; krsna haljina svojom bjelinom govori zapravo o sjajnoj odjeći, a tu je i svjetlo uskrsne svijeće.

Foto: Patricia Gojani
Sve nam govori o Božjoj prisutnosti, a više od svega toga – ljudi koji vjeruju u Krista i žive Kristovu dobrotu da drugi mogu reći: „Dobro nam je s njima živjeti.“
Jer, često se i naša duhovnost svodi na pitanje: „Kako se ja osjećam?“ Ali pravo pitanje u koje vodi kršćanska duhovnost glasi: „Kako se osjećaju ljudi koji žive sa mnom; koji mene susreću?“