Budi dio naše mreže

Prema riječima članova Privatnog vjerničkog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja, bez obzira na dob vašeg djeteta, ono se može osjećati uzrujano ili imati druge snažne emocije u izvanrednim situacijama kao što je ova. Smatraju kako neka djeca reagiraju odmah, dok druga mogu pokazati znakove poteškoće mnogo kasnije. Uobičajeni simptomi i reakcije mogu se razlikovati ovisno o djetetovoj dobi, prethodnim iskustvima i o tome kako se dijete obično nosi sa stresom.

/ mp

Djeca dijelom reagiraju na ono što vide od odraslih osoba oko sebe. Kad se roditelji i skrbnici nose mirno i samouvjereno s izvanrednim situacijama, mogu pružiti najbolju podršku svojoj djeci. Zato je važno da su i oni sami bolje pripremljeni. 

Donosimo savjete članova Privatnog vjerničkog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja:

Čimbenici koji utječu na emocionalni doživljaj djece u izvanrednim okolnostima 

Emotivni utjecaj izvanredne situacije na dijete ovisi o djetetovim karakteristikama i iskustvima, socijalnim i ekonomskim okolnostima obitelji i zajednice te dostupnosti lokalnih resursa. Ne reagiraju sva djeca na iste načine. Neki bi mogli imati jače, dugotrajnije reakcije.

Sljedeći specifični čimbenici mogu utjecati na djetetov emocionalni odgovor:

  • Izravno sudjelovanje u hitnim slučajevima npr. zaraženost i sudjelovanje u zdravstvenom zbrinjavanju
  • Prethodni traumatični ili stresni događaj
  • Uvjerenost da dijete ili voljena osoba mogu umrijeti
  • Gubitak člana obitelji, bliskog prijatelja ili kućnog ljubimca
  • Razdvajanje od roditelja, ili skrbnika
  • Tjelesne ozljede
  • Način na koji roditelji i skrbnici reagiraju
  • Obiteljski resursi
  • Odnosi i komunikacija među članovima obitelji
  • Višekratno izlaganje masovnim medijima u kriznim situacijama i nakon njih
  • Stres u tijeku zbog promjene poznate rutine i životnih uvjeta
  • Kulturne razlike
  • Otpornost zajednice

Što učiniti da pomognete djeci u suočavanju s izvanrednim situacijama?

Pružanje dobrog primjera svojoj djeci upravljanjem stresom poput izbora zdravog načina života (zdrava prehrana, redovito vježbanje, spavanje i izbjegavanje droge i alkohola), presudno je za roditelje i skrbnike. 

Kada se pripremljeni, odmorni i opušteni, možete bolje reagirati na neočekivane događaje i donositi odluke u najboljem interesu obitelji i voljenih osoba.

Sljedeći savjeti mogu vam pomoći smanjiti stres prije, za vrijeme i nakon katastrofe ili traumatičnog događaja:

Prije

  • Razgovarajte sa svojom djecom tako da znaju da ste spremni čuvati ih.
  • Pregledajte sigurnosne planove prije nego što se dogode izvanredne mjere. Imanje plana povećat će samopouzdanje vaše djece i pomoći im da imaju osjećaj kontrole.
  • Zajedno moliti s djetetom i izgovarati riječi povjerenja u Boga koji vodi brigu o svim ljudima

Za vrijeme

  • Budite mirni i umirite svoju djecu.
  • Razgovarajte s djecom o tome što se događa na način koji mogu razumjeti. Neka bude jednostavno i prikladno za djecu njihove dobi.
  • Marija, Josip i Isus su se našli u teškoj situaciji kada je Isus bio mali i onda su ostali zajedno i tražili zajedno izlaz iz situacije. Pred djecu izlazite sa zajedničkim zaključcima nakon što ste razgovarali s bračnim drugom.

Nakon

  • Omogućite djeci da razgovaraju o onome što su prošli ili što misle o tome. Potaknite ih da podijele zabrinutosti i postavljaju pitanja.
  • Možete pomoći svojoj djeci da osjete kontrolu i upravljaju svojim osjećajima potičući ih na djelovanje izravno povezano s katastrofom. Na primjer, djeca mogu pomoći drugima nakon katastrofe, uključujući volontiranje za pomoć članovima zajednice ili obitelji u sigurnom okruženju. Djeca NE smiju sudjelovati u aktivnostima čišćenja iz zdravstvenih i sigurnosnih razloga.
  • Teško je predvidjeti kako će neka djeca reagirati na katastrofe i traumatične događaje. Budući da roditelji, učitelji i drugi odrasli vide djecu u različitim situacijama, važno je da zajedno rade na razmjeni informacija o tome kako se svako dijete suočava nakon traumatičnog događaja.

Uobičajene reakcije

Uobičajene reakcije na izvanredne okolnosti vremenom će izblijedite za većinu djece. Djeca koja su bila izravno izložena bolesti mogu se ponovno uznemiriti; ponašanje povezano s događajem može se vratiti ako vide ili čuju podsjetnike na ono što se dogodilo. 

Ako su djeca i dalje veoma uznemirena ili ako njihove reakcije narušavaju školske zadatke ili odnose, roditelji će možda htjeti razgovarati s profesionalcem ili im omogućiti da djeca razgovaraju s nekim tko je specijaliziran za dječje emocionalne potrebe. 

Saznajte više o uobičajenim reakcijama na traumu:

Za djecu do 2 godine

Mogu postati plačljiviji i neraspoloženiji. Mogu plakati više nego inače ili željeti da ih se drži i čuva više nego inače.

Za djecu od 3 do 6 godina

Djeca predškolske i vrtićke dobi mogu se početi ponašati na način koji su prerasla. Na primjer, mokrenje u krevet ili preplašenost zbog razdvajanja od roditelja / skrbnika. Mogu imati i izljeve bijesa ili teško spavati.

Za djecu od 7 do 10 godina

Starija djeca mogu se osjećati tužno, ljuto ili uplašeno da će se taj događaj ponoviti. Vršnjaci mogu dijeliti lažne podatke; međutim, roditelji ili skrbnici mogu ispraviti dezinformacije. Starija djeca mogu se usredotočiti na detalje događaja i željeti o tome stalno govoriti ili uopće ne žele razgovarati o tome. Možda će imati problema s koncentracijom.

Za predadolescente i tinejdžere

Neki predadolescenti i tinejdžeri reagiraju na traumu djelovanjem. To bi moglo uključivati ​​nesmotrenu vožnju i uporabu alkohola ili droga. Drugi se mogu bojati napustiti dom. Možda će smanjiti koliko vremena provode s prijateljima. Mogu se osjećati preplavljeni svojim intenzivnim emocijama i osjećati se nesposobnima razgovarati o njima. Njihove emocije mogu dovesti do pojačane svađe, pa čak i borbe sa braćom i sestrama, roditeljima / skrbnicima ili drugim odraslim osobama.

Za djecu s posebnim potrebama

Djeca koja trebaju neprestano korištenje aparata za disanje ili su u invalidskim kolicima ili u krevetu, mogu imati jače reakcije na prijetnju ili stvarnu katastrofu. Oni bi mogli imati intenzivnije probleme, brige ili bijes od djece bez posebnih potreba jer imaju svakodnevni osjećaj manje kontrole od ostalih ljudi. Isto vrijedi i za djecu s drugim fizičkim, emocionalnim ili intelektualnim ograničenjima. Djeca s posebnim potrebama mogu trebati dodatne riječi uvjeravanja, više objašnjenja o događaju i više utjehe i drugog pozitivnog fizičkog kontakta poput zagrljaja od voljenih osoba.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja