Postoji puno teorija o tome zašto mladi napuštaju Crkvu. Neki misle da nam treba moderniji pristup; drugi misle da je rješenje povratak tradicionalnim praksama. Ali što otkrivaju empirijski podaci? Što su istraživači otkrili kao stvarnu razliku u prenošenju vjere na sljedeću generaciju? Odgovore nudi članak na portalu Aleteia:

Sociolog sa Sveučilišta Notre Dame, Christian Smith, svoju je karijeru posvetio istraživanju vjerskih uvjerenja među mladima. Njegova najnovija knjiga “Prenošenje vjere: Kako roditelji prenose svoju religiju na sljedeću generaciju” posebno se bavi međugeneracijskim prijenosom religije. Ako se pitate što je najvažnije u predaji vaše vjere, evo što trebate znati.

Preuzmite vodstvo u vjerskoj pouci svoje djece

Neki roditelji pretpostavljaju da će njihova djeca dobiti sve što im treba ako pohađaju školu povezanu s njihovom religijom, vjeronauk ili kampove. Nažalost, to nije slučaj.

Roditelji nikada ne bi trebali o tim stvarima razmišljati kao o zamjeni za ono što bi trebali raditi u kući. Većina vjerske formacije događa se u kući, a ne u vjerskim zajednicama.

U najboljem slučaju, stvari poput misijskih putovanja ili skupina mladih osnažuju ono što roditelji prakticiraju u domu. Oni mogu ojačati ono što roditelji već rade, ali ne mogu zauzeti mjesto roditeljskog primjera.

Ovo bi moglo zvučati kao loša vijest, ali ovdje ima puno pozitivnih strana. Roditelji često brinu da njihova djeca, posebno tinejdžeri, potpuno ignoriraju njihov primjer. Ispada da to apsolutno nije slučaj.

“Roditelji se mogu osjećati osnaženo i osvijestiti da su zaduženi za formaciju svoje djece, umjesto da pomisle da postaju sve manje relevantni kako djeca postaju starija. Roditelji moraju i odlučiti kakva obitelj žele biti, a potom to primijeniti u praksi”, podsjeća Smith.

Prakticirajte ciljano svoju vjeru

Ako djeca vide da njihovi roditelji pronalaze radost i smisao u vjerskoj praksi, potražit će to i sami. Jednostavno prakticiranje vlastite vjere pred djetetom najmoćnija je stvar koju možete učiniti.

Ako je prakticiranje svoje vjere nešto u čemu roditelji uživaju i što im daje život, to će im pomoći.

Stvari poput molitve u obitelji ili dopuštanja djetetu da vas vidi kako molite, čitanja Svetoga Pisma ili zahvaljivanja Bogu na načinima na koje vas je blagoslovio duboko utječu na vašu djecu. Roditelji mogu riječima i djelima pokazati da je vjera nešto do čega im je stalo cijelo vrijeme, a ne samo nedjeljom ujutro ili svetim danima.

Postoji lekcija i za župe i škole: Uključite roditelje u vjeronauk. Neki su prihvatili model “oblikovanja obiteljske vjere”, što će vjerojatno dugoročno imati najjači učinak.

Roditelji s bliskom vezom i čvrstim granicama

Psihološki istraživači identificirali su 4 široka stila roditeljstva: autoritarni, autoritativni, permisivni i neuključiv. Djeca koja imaju autoritativne roditelje uvijek imaju najbolje dugoročne ishode. Ova vrsta roditeljstva uključuje toplu i brižnu povezanost, čvrste granice i dosljednu disciplinu.

Obitelj Jozić / Foto: M. Kuveždanin

Ispada da su autoritativni roditelji također najvjerojatnije uspješno prenijeli svoju vjeru na svoju djecu. “Za roditelje je zaista važno da imaju pravila, standarde i očekivanja, ali i da budu topli i bliski te povezani sa svojom djecom. To je vrsta odnosa roditelja i djeteta u kojem će djeca najvjerojatnije poštivati i slijediti svoje roditelje, želeći im ugoditi”, rekao je Smith.

Ovaj se učinak nalazi u svim denominacijama, pa čak i kod nevjernika. “To vrijedi i za roditelje ateiste. To je opći utjecaj na povezivanje s djecom i djecom koja poštuju roditelje.”

Pronađite zdravu vjersku zajednicu

“Ako je crkva mjesto na kojem djeca imaju prijatelje i druge odrasle osobe koje poznaju i vole, a zanimljivo im je i povezuju se s drugim ljudima, to će im pomoći da budu samoinicijativni, a ne da ih roditelji vuku za sobom. Ako to mogu personalizirati i usvojiti, motivirani su i da ostanu povezani s tim”, ističe Smith.

Ovaj proces internalizacije nešto je što roditelji mogu neizravno poticati kroz okolnu djecu s poticajnim utjecajima. Kako djeca stare, na njih, osim roditelja, sve više utječu vršnjaci i odrasli. Iako neroditeljski utjecaji blijede u usporedbi s utjecajem roditelja, oni i dalje mogu značajno utjecati na djecu.

Neka religija bude važna u životu vašeg djeteta.

Prijateljska i gostoljubiva vjerska zajednica može biti manje važna za malu djecu, koja možda nisu previše svjesna odraslih osim svojih roditelja, ali je sve značajnija za tinejdžere i mlade odrasle osobe. Djeci doista pomaže da odluče ostati katolici ako odrastaju okruženi dobrim uzorima za odrasle i vršnjacima koji ih podržavaju.