U emisiji HKR-a "Novi valovi dobrote" urednika i voditelja Branimira Gubića u subotu 5. veljače gostovao je fra Vladimir Vidović, voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu.
Fra Vladimir Vidović kazao je da je Pučka kuhinja na Svetom Duhu u zadnje vrijeme poprilično eksponirana Pučka kuhinja u medijskom smislu, ali i u svome karitativnom poslanju i djelovanju koje ima. “Pučka kuhinja u ovome obliku nastala je 1995. godine krajem mjeseca travnja. Svečano ju je blagoslovio i pustio u pogon tadašnji nuncij Giulio Einaudi. I od tada do danas ta kuhinja u kontinuitetu svakodnevno priprema tople obroke i dijeli ih ljudima koji su u potrebi, koji dolaze i kucaju na naša vrata i traže pomoć od nas fratara”, istaknuo je.
“Kada se radi o našoj Pučkoj kuhinji nezgodno je govoriti o broju korisnika koji dolaze i traže topli obrok jer mi nemamo niti jednu evidenciju sve ove godine, a niti jednog popisa korisnika. Mi ne vodimo evidenciju jer prvenstveno gledamo osobu koja je u potrebi, koja je u nevolji i kojoj je potrebno pomoći u tome trenutku. Ono što imamo je broj obroka koje pripremimo. Tako da je broj obroka u našoj Pučkoj kuhinji varirao sve ove godine. Zadnjih godina se on stabilizirao na nekakvih tristotinjak obroka i taj broj sam i ja zatekao prije četiri godine kada sam došao na mjesto voditelja Pučke kuhinje. No, onda je došla epidemija, došao je potres i taj broj se lagano povećavao. On je zadnjih godinu i pol nekih četiristotinjak obroka koje pripremimo ljudima koji su u nevolji” rekao je fra Vladimir Vidović.
Mi ne vodimo evidenciju jer prvenstveno gledamo osobu koja je u potrebi, koja je u nevolji i kojoj je potrebno pomoći u tome trenutku.
Na Svetom Duhu je i Dom sv. Antuna koji je nastao iz kruha sv. Antuna. “Kada govorimo o Domu sv. Antuna moram naglasiti da su tu naša tri poslanja, naša tri značajna djelovanja. Prvo je upravo ovo najvidljivije to je Pučka kuhinja koja se nalazi na prvom katu te zgrade. Na drugom katu je Veritas – Glasnik sv. Antuna gdje je izražena naša medijska prisutnost, odnosno, jedno specifično medijsko poslanje. Specifičnost djelovanja Veritasa jest upravo povezivanje naših karitativnih djelatnosti u jednu medijsku vidljivost, ali s onim snažnim evangelizacijskim nabojem, formativnim nabojem, koji je bitan za naše vjernike. Treće poslanje jest studentski dom koji djeluje, također, pod okriljem Doma sv. Antuna gdje svoj smještaj pronalaze četrnaest mladića koji studiraju različite fakultete koji dolaze iz raznih dijelova Lijepe naše i Bosne i Hercegovine. Mi fratri dajemo im potpuno besplatan smještaj gdje oni imaju mogućnost živjeti i studirati”, naglasio je.
Govoreći o aktivnostima koje provodi Pučka kuhinja rekao je: “Zahvaljujem posebno subratu fra Vilčeku Novačkom s kojim zajedno surađujem i provodim različite akcije. U ove četiri godine profilirale su se četiri velike akcije. Nekako najznačajnija akcija je ona koja je i medijski neprepoznatljivija, a to je humanitarna akcija ‘Obrok za obrok‘ koja se odvija u adventsko i božićno vrijeme. Ostale tri akcije su nekako više vezane uz samu župu, ali također su nam bitne, to je korizmena akcija prodaje posnih pereca, zatim antunovska akcija kada organiziramo i donatorsku večeru i kada organiziramo cjelodnevnu akciju uz proslavu blagdana sv. Antuna. i još jedna akcija koju smo spontano organizirali, a to je ‘Sajam zimnica‘ , odnosno, humanitarna prodaja zimnica koje pripremamo i ponudimo svim ljudima koji su zainteresirani. Iz godine u godinu te akcije sve više rastu.”
Moj život je u Crkvi i to je moj život jedan kroz jedan. Crkva je moje sve koje ljubim iznad svega.
“Ja sam čovjek Crkve. Moj život je u Crkvi i to je moj život jedan kroz jedan. Crkva je moje sve koje ljubim iznad svega. I kada govorimo o dekretima i službama, to je prolazno, meni to ništa ne znači. Imam ih puno, ali meni osobno one ništa ne znače. Bitan je čovjek, bitan je osobni kontakt i to nastojim živjeti i to nastojim provoditi u konkretnost svoga života. Sve će to proći s vremenom, a ono kako ću ja ostaviti dojam na vas, na bilo koga drugoga, odnosno, kako ću se ja konkretno postaviti u životu, hoću li ja biti čovječan ili ne u svome pristupu, to je ono što ostaje. Tom logikom se vodim u svim povjerenim službama. Prije svega sam redovnik, prije svega sam svećenik i to je ono na prvom mjestu, a sve ovo drugo je sporedno”, istaknuo je fra Vladimir Vidović.
Prije svega sam redovnik, prije svega sam svećenik i to je ono na prvom mjestu, a sve ovo drugo je sporedno.
Kao duhovnik Ansambla Kolbe kazao je da su njegova iskustva s Ansamblom Kolbe zaista predivna. “Prelijepo je raditi s tim ljudima, raditi s tim članovima i raduje me što se nalazimo u fazi pripreme za sljedeći mjuzikl koji će govoriti o obitelji. Priča će biti suvremena sa snažnim naglaskom na obitelj, na onu pozitivu i vrijednost obiteljskoga života, a svi mi koji smo odrasli i svi mi koji živimo u obiteljima znamo koliko je obitelj danas krha, ranjiva i koliko je potrebna pomoć dragoga Boga i milost Božja da bi mogla stasati u današnjem vremenu”, rekao je.
“Svi oni koji dođu volontirati mijenjaju svoju percepciju korisnika Pučke kuhinje. Možemo imati predrasude, možemo imati svoja razmišljanja, ali kada se čovjek suoči oči u oči sa situacijom, s bijedom, sa siromaštvom tada će se tvoj pogled nužno promijenit na one koji strpljivo čekaju po suncu, po lijepom i po ružnom vremenu kako bi dobili taj komad kruha, taj topli obrok. Nije preuveličano kada fra Vilček i ja kažemo da su volonteri i srce i duša Pučke kuhinje. Oni zaista čine tu Pučku kuhinju drugačijom. Tu se ostvaruje onaj ljudski kontakt i susret. To je ono što ljudima nedostaje. Ljudi koji dolaze često su sami cijeli dan. Želimo da u Pučkoj kuhinji osjete toplinu doma koju pruža Dom sv. Antuna i da osjete zagrljaj. I tu nam volonteri dolaze zbog iznimne važnosti. Želja nam je vratiti dostojanstvo tim ljudima koji su na rubu životne egzistencije. Preko stotinjak volontera je uključeno koji nam pomažu na različite načine”, naglasio je fra Vladimir Vidović.
Želimo da u Pučkoj kuhinji osjete toplinu doma koju pruža Dom sv. Antuna i da osjete zagrljaj.
Posebno je istaknuo da ljudi žele i hoće činiti dobro.
Govoreći o prevelikom računu za plin koji ih je zatekao rekao je: “Kada sam objavio tu vijest nisam očekivano, a ni slutio da će to toliko izazvati reakciju kod ljudi. Dakako, objavio sam s namjerom da izazove reakciju, ali nisam se razmišljao da će biti tolika reakcija. Nadam će da će moj istup i primjer Pučke kuhinje potaknuti odgovorne da se u određenoj mjeri zabave tom vrlo nezahvalnom tematikom”, rekao je.
Fra Vladimir Vidović je kazao kako ga je taj dan kuharica upitala kako će platiti račun, a on joj nije znao odgovoriti. “Nisam znao kako ću to platiti, ali znao sam da će se sv. Ante pobrinuti. Ovo nije moja kuhinja, ovo nije tvoja kuhinja, ovo je kuhinja svetog Antun. On se brine za te siromahe koji nam dolaze i pronašlo se rješenje. I s tom vjerom i s tim pouzdanjem u Božju providnost ja živim iz dana u dan. Ne vodim to svojim snagama, ja sam u službi nekoga koji nadilazi moje okvire djelovanja, a to je dragi Bog”, istaknuo je.
Ne vodim to svojim snagama, ja sam u službi nekoga koji nadilazi moje okvire djelovanja, a to je dragi Bog
“Na činjenje dobra pozvani su svi. Ne možemo naći ispriku ne činit dobro. Uvijek smo pozvani činiti dobro. Biti dobar, biti radostan, unositi radost i vedrinu u svijet u kojem živimo, u okolinu u kojoj se nalazimo je nešto što je pozitivno po samom sebi jer na taj način se mijenja društvo u kojem živimo. Ljudi često sanjaju činiti velike stvari, dobro je sanjati jer tu nastaju super ideje, ali većina nas živi u svojim zajednicama, obiteljima, među nekakvim prijateljima i društvom, hajdemo tu učiniti taj nekakav iskorak iz svoje vlastite komocije i tu učiniti nekakvo dobro djelo. To su mali koraci koji su bitni za našu svakodnevnicu, za naš svakodnevni život, koji život čine ljepšim, smislenijim, s čvrstom vjerom da našem životu onaj konačni smisao daje sam Isus Krist. Neka svatko od nas zrcali svoj život, neka se ugleda u život Isusa Krista. Meni puno pomaže misao što bi Isus rekao danas u redu u Pučkoj kuhinji, kako bi se on postavio kada bi dobio visoki račun za plin. Živjeti s tim pouzdanjem u Boga, na to smo i pozvani. U tom kontekstu činiti dobro i dobra djela, tu isprike nema, dapače, samo hrabro, hrabro i odvažno.