Gošća HKR-ovih Novih valova dobrote, iako u mirovini, aktivna je na mnogim područjima. Jasna A. Petrović predsjednica je Sindikata umirovljenika Hrvatske. Uz ovu dužnost, Petrović je članica Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te je aktivna i u radnoj skupini za novi model obiteljske mirovine pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Donedavno je bila i predsjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, a ujedno je spisateljica i novinarka.

„Za mene je uživanje u mirovini borba da se poprave uvjeti života, standarda većine umirovljenika koji su danas, posebno u Hrvatskoj, doista ugroženi i podcijenjeni”, kaže naša sugovornica koja ističe da je aktivna jer u suprotnom ne zna što bi radila kod kuće. „Zapravo bih bila pasivna kao i brojni drugi umirovljenici koji su, nažalost, dopustili sebi da budu ogorčeni, da su ljuti, da prigovaraju, umjesto da se bolje organiziraju i budu i sami aktivni”, tvrdi.

Jasna A. Petrović

Rekla je kako se od milijun i dvjesto tisuća umirovljenika u Hrvatskoj, 62 posto nalaze ispod hrvatske linije siromaštva. „Oko 730 tisuća ljudi su u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Ako gledamo samo brojke, do zvuči dosta pitomo, to je statistika. No, riječ je o tome da kod nas siromaštvo ima već i vanjsko lice po kopačima po kontejnerima, ljudima koji skupljaju plastične boce, koji jedu iz kante za smeće. Siromaštvo starijih osoba vidljiva je posljedica, koju ne vide dovoljno dobro jedino političari”, ističe Petrović koja se bori da oni najranjiviji dobiju određenu potporu društva i da osvijesti taj problem političarima s kojima pregovara o mjerama.

Kad čovjek postane zadovoljan ostvarenim, prestaje biti aktivan! Nezadovoljstvo učinjenim dijele i umirovljenici u Hrvatskoj. Puno toga smo napravili, ali ne hranimo se time osim kao gorivom da bismo išli dalje

„Prošle godine uspjeli smo uvesti nacionalnu naknadu od 820 kn za one najranjivije, koji nemaju nikakve prihode. Ona će i dalje rasti. To je pravo za koje mnogi ni ne zaju da bi ga mogli ostvariti. Kod nas je informiranost o pravima starijih osoba, naročito u ruralnim područjima, zanemarena. Zauzimamo se da takvi imaju besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, da im se povećaju obiteljske mirovine. Od 13 tisuća obiteljskih umirovljenika, 93 posto su žene. Siromaštvo je ženske boje. Ti ljudi imaju prosječnu mirovinu od 2 143 kune”, istaknula je predsjednica SUH-a.

Navodi kako u Hrvatskoj postoji jedan glasan neobičan lobi neoliberala, nezavisnih ekonomista koji zagovaraju da se kompletno privatizira mirovinski sustav, što je suprotno praksi u Europi. „Mi imamo model koji je zasnovan na solidarnosti. Inače ne bi bilo obiteljskih mirovina, najnižih mirovina, niti šest mjeseci dodatnog staža za majke. Mnogi zakoni su promašeni, nedorađeni poput ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju”, naglašava Petrović.

Kratak susret imala je s papom Ivanom Pavlom II. „U lipnju 1992., kad sam trebala ići u Rim na jedan sindikalni kongres, sjetila sam se da bi bilo lijepo da zamolimo Papu da blagoslovi hrvatske radnike u Hrvatskoj u ratnim uvjetima

Kaže kako je zapravo najtužnije to što dobar dio onih za koje se bori to i ne prepoznaju, dok s druge strane nije bilo teško doći do onih s kojima je trebalo pregovarati.

Naša sugovornica 11 godina radila je za Bruxelles, za Međunarodnu sindikalnu organizaciju. U tih 11 godina prepoznala je neka rješenja i za Hrvatsku. Prije 10 godina osnovano je Nacionalno vijeća za umirovljenike i starije osobe. „To je naš pregovarački okvir s kojim pregovaramo s četiri ministarstva”, rekla je Petrović.

Jasna A. Petrović i Branimir Gubić

Sa svojom 71. godinom ova aktivna umirovljenica kaže da je Internet za nju jedno ogromno dostignuće. „Osjećaj da imaš pravo na informaciju – to je nešto fenomenalno! To je najveći osjećaj slobode”, svjedoči. Kaže kako se valja prilagoditi novim vremenima. Tako su osnovali Facebook stranicu „Pokret protiv siromaštva starijih osoba”, koju Petrović vodi sama, a stranica danas ima preko 22 tisuće pratitelja. „Iako, mislim da je naš najveći uspjeh mjesečnik ‘Glas umirovljenika’ u kojem se nalaze problemski članci, intervjui i sl.”, kaže Petrović za Glasnik koji se najviše čita u domovima umirovljenika, a jedan primjerak pročita i do 20-ak ljudi.

„Kad čovjek postane zadovoljan ostvarenim, prestaje biti aktivan! Nezadovoljstvo učinjenim dijele i umirovljenici u Hrvatskoj. Puno toga smo napravili, ali ne hranimo se time osim kao gorivom da bismo išli dalje”, svjedoči.

Istaknula je kako se hrvatski umirovljenici, posebice koji imaju niže mirovine, osjećaju itekako zanemareni od strane društva. „Ima puno nezadovoljstva i gorčine koju čitamo kroz našu Facebook stranicu, ali i u direktnim kontaktima. To nastojimo prenijeti na pregovarački stol s predstavnicima vlasti”, kaže. Dodaje kako ima osjećaj da se sve presporo rješava i da bi se moglo daleko brže i bolje. „Ako vidimo kako je kod nas zanemarena starost, čak bih rekla da Hrvatska nedovoljno voli svoje stare, onda pogledate koliko se starijih ljudi osjeća osamljeno, koliko je porasla stopa mentalnog obolijevanje, samoubojstava. To su sve rastuće brojko o kojima se ne piše i ne govori. Ima puno toga što je opravdan osnov za gorčinu hrvatskih umirovljenika”, ističe.

Foto: Jasna A. Petrović / Privatni album

Govorila je o svojim bokeljskim korijenima, ali i običaju glede više imena. Ona se od mladosti potpisuje kao Jasna A. Petrović, a zapravo ima tri imena. „Stavljamo tri inicijala, od tri pretka. Ja se zovem Jasna A. T. P. Petrović: Jasna, Antona, Tripa, Paola Petrović. To bi bilo puno ime i prezime”, navodi. Krsno joj je, pak, ime Jozefina. Knjigu „Pravo na krik” koju je napisala u privatno vrijeme, a koja je imala promociju prije godinu dana, potpisala je kao Jozefina Petrović.

Foto: Jasna A. Petrović i Ivan Pavao II./ Privatni album

Kratak susret imala je s papom Ivanom Pavlom II. „U lipnju 1992., kad sam trebala ići u Rim na jedan sindikalni kongres, sjetila sam se da bi bilo lijepo da zamolimo Papu da blagoslovi hrvatske radnike u Hrvatskoj u ratnim uvjetima. Nazvala sam Vatikan i zamolila da nas Papa primi. Odgovorili su potvrdno. Došla sam pred Papu pred kojim sam lebdjela. Nisam mogla stajati na nogama. Takav je to bi osjećaj sreće. On je s maksimalnom nježnošću ispričao kako je i on bio radnik, kako se i on borio za svoja prava. Papa je tada blagoslovio sve hrvatske radnike”, prisjetila se Petrović.

Otkrila nam je i poneki privatni detalj. „Čitam puno. Imam u kući oko 5 tisuća knjiga. Imam dvije kćeri: redateljicu i glumicu Petru i flautisticu Paulu. Imam dvoje unuka Maksa i Martine. Svoj život vidim lijepim, sretnim i produktivnim. Nadam se da ću još uspjeti napisati koju knjigu, nastaviti pisati članke i otići u Boku da slavim sv. Tripuna koji je 3. veljače imao svoj blagdana, a ja sam rođena na taj dan, što je velika čast za nas Bokelje. Velika čast mi je bila što je moj unuk Max u Rijeci prije tri godine bio mali admiral, govorio je lode. To su mala veselja i velike časti za nas Bokelje”, svjedoči Jasna A. Petrović.

Novi valovi dobrote