Don Josip Ulić govoreći o ovoj temi podsjetio je kako se mnogi dok slušaju ili gledaju ovu emisiju putem Instagrama koriste ekrane.

“Ekrani su svuda oko nas, bilo to mobitel ili televizija, laptop, računalo ili tablet. Zaključimo: ekrani su svuda oko nas. Jesu li dobri ili nisu? Dobri su kad ih mi kontroliramo i ciljano gledamo. Međutim, nisu dobri kad nama vladaju. Koliko ekrani nama vladaju? Ako gospodare nama, koje su posljedice toga?

U razgovoru s mladima na župi, došao sam do zaključka da korištenje ekrana je dobro, ali mi često pretjerujemo. Pitanje je zapravo koliko mi pretjerujemo u korištenju različitih medija s ekranima te koliko se u nama stvara ovisnost o tim tehničkim spravama. Mislim da će mladima biti zanimljivo čuti kako su u 19. stoljeću krenuli ‘ekrani’. Jedan od najvećih otkrića u 19. stoljeću je prenošenje signala te se do 1930. godine razvijao zvuk i slika, a koji su se sve više razvijali do danas kako bi ljudi što više gledali i slušali ‘ekrane’. Putem televizije i laptopa, ‘ekrani’ su doprli do obitelji”, istaknuo je don Josip.

U razgovoru za HKR splitski je svećenik spomenuo kako 64 posto kućanstva u Sjedinjenim Američkim Državama ima upaljenu televiziju stalno.

“U Europi pak u 45 posto obitelji ‘gori’ televizija. Ti nam podaci govore kako se virtualni svijet ubacio u obitelj. Događa se tako da su primjerice otac, majka i dvoje djece koji su u istoj prostoriji, svatko pred svojim ekranom. Otuđeni su i odvojeni zapravo, a nisu toga ni svjesni. Stoga se događaju problemi otuđivanja i zahlađivanja odnosa”, pojasnio je don Josip.

Posebno je velik problem među djecom i mladima računalne igrice.

“Najpoznatiju internetsku stranicu za videoigre ‘Ovisnost o igricama’ mjesečno posjeti više od 10 milijuna ljudi. Ti sami koji su pokrenuli stranicu priznaju da igrice stvaraju ovisnost.

Povijesno gledajući, naši stariji su dobivali puno manje informacija, ali su ih dublje analizirali. A današnji čovjek stalno je pred naletom raznih informacija i impulsa, ali ih ne percipiramo i mozak ide dalje. Primjerice dadnemo nekome mladom čovjeku ili djetetu knjigu i ona će mu biti dosadna jer se ništa ne zbiva, a daš li mu videoigricu oduševljen je. To je i slučaj zašto roditelji daju djeci mobitel kako bi ih brže zabavili. To se događa zato što svaki put kad dijete prolazi nivo u njegovom mozgu se oslobađa dopamin, hormon sreće. I dijete je sretno. A kad dijete prijeđe nivo također se oslobađa hormon sreće endorfin. I stoga dijete biva biološki nagrađeno. Njima je stalno dobro. To je jedann od razloga zašto su bezvoljni bez ekrana.

Jedan od razloga je i hiperpažnja. Naime, kad gledamo razne društvene mreže mijenjamo ‘ekrane’ zahvaljujući ‘skrolanju’. Mozak u tim trenucima zaprima različite podražaje i stalno misli da se nešto događa. A kad se uhvati knjige, ne mijenja se podražaj. Naravno jer je čovjek naviknut na brze izmjene podražaja, dosadno mu je čitati knjigu. To se isto također događa kad gledamo film ili serije gdje se mijenja kadar svake tri sekunde za razliku od starijih filmova kad je kadar trajao i po pola minute. Tako rade i moderni ‘Youtuberi’ koji mijenjaju kadar svakih nekoliko sekundi.”

Budući da i sam don Josip Ulić ima svoj YouTube kanal “Don Mrvica” zna kako teme za mlade moraju biti kreativne i dinamične. Posjetite njegov YouTube kanal OVDJE.

“Do tih sam saznanja upravo došao zahvaljujući razgovoru s mladima. Iako bi meni bilo lakše da je statično, ali njima bi to bilo dosadno”, poručio je don Josip složivši se s fra Stjepanom kako uopće nije lako evangelizirati mlade putem društvenih mreža, ali to obojica osjećaju kao svoje poslanje.