Bog je pokazao Karin da nikada neće biti sama na svom putu do majčinstva, piše Aleteia.  Karin, porijeklom iz Perua, ima 29 godina, a dvije godine živi u Italiji. Kad je saznala da očekuje djevojčicu, odmah je odabrala ime: Valentina. „Kad sam stigla u Italiju, radila sam u kući jedne gospođe kao spremačica. Ona se zvala Valentina i zaljubila sam se u to ime. Rekla sam: ‘Kad budem imala kćer, nazvat ću je tako’.

S dečkom je bila šest mjeseci kad je zatrudnjela. On ju je nagovarao na pobačaj, no kad je ona to odbila, ostavio ju je i nestao. U Karin nema osude prema onima koji joj, suočeni s najavom trudnoće, ne samo da nisu pomogli, već su je, naprotiv, nagnali na pobačaj. Ipak, u njoj nema ni traga gorčini, bijesu ili ogorčenosti.

Saznanje o trudnoći

“U srpnju 2020. otišla sam na testiranje i saznala da sam trudna šest tjedana. Prije svih rekla sam ocu, a on se na tu vijest vrlo uznemirio. Rekao je, “Kako je to moguće?” Jako se naljutio, pa sam odlučila napustiti dom i otišla sam kod rođakinje unajmivši sobu. Bila sam sa svojim dečkom, također Peruancem, šest mjeseci i rekla sam mu da očekujem dijete već dva mjeseca. Čekala sam jer sam se pomalo bojala njegove reakcije. Kad je saznao, rekao mi je da moram pobaciti.”

Foto / Unsplash

“Rekla sam mu da to neću učiniti i da ću, ako on ne želi tu odgovornost dijeliti sa mnom, ja nastaviti sama. U to sam vrijeme radila četiri sata svaki dan, čisteći u ljekarni. Radila sam i mjeseci su polako prolazili. Nakon što smo razgovarali, napustio me i nestao. Na početku sam bila tužna i plakala u samoći. Bilo me strah, ali kad sam saznala da očekujem djevojčicu, usredotočila sam se na nju, razmišljajući pozitivno i … krenula dalje! Sad sam dobro, iako mi je na početku bilo teško, ne samo raditi, već biti trudna i sama. Sad više nije tako. Dobro sam, mirna sam. Mislila sam da i moj dečko želi obitelj, ali nije i ne mogu ga prisiliti. Potrudila sam se i krenula naprijed. Nikad nisam razmišljala o pobačaju. Rekla sam sebi: “Mogu to sama.” Sad sam u osmom mjesecu trudnoće i osjećam se sretno. Živim s rođakinjom i ona me podržava, a moj otac polako prihvaća moju trudnoću.

Foto/ Unsplash

“Kad je moja majka koja je u Peruu čula da sam trudna, nazvala je svoju prijateljicu koja živi u Torinu i kontaktirala me. Rekla je, “Želim pronaći crkvu, centar koji ti može pomoći.” Prihvatila je moju situaciju k srcu i rekla mi je da odem u župu svetog Josipa radnika u Tiburtino u centar za pomoć za život gdje sam, zahvaljujući predsjednici organizacije Danieli Ferrara i volonterima, dobila odjeću za bebu i vitamine za trudnoću. Stavili su se na raspolaganje da mi pomognu i ponude mi sve što trebam.”

Dolazak u Italiju

“Situacija u Peruu je teška. Došla sam u Italiju radi bolje budućnosti. Sada bez posla, s pandemijom COVID-a, sve se promijenilo, ali prije svega ovoga radila sam i mogla pomoći svojoj majci i braći koja su u Peruu. Poručila bih samohranim ženama koje se boje zadržavanja trudnoće da je dijete Božji blagoslov. Ne prekidajte taj život koji će unijeti dobre stvari u vaše živote.” Ja vjerujem u Boga. Mislim da će nakon rođenja mog djeteta u moj život doći puno boljih stvari. Imam veliku vjeru u Boga. Kad sam otišla na ultrazvuk rekli su mi da moja beba ima malu rupu u srcu, kao da se nije pravilno stvorila. Bila sam zaokupljena i zabrinuta, ali uvijek sam puno molila. Zamolila sam Isusa da čuva moju bebu, da mi pomogne. Na posljednjem ultrazvuku, liječnici su mi rekli da je bebino srce dobro. Znam da čak i ako mi je obitelj daleko nisam sama; Ja sam s Bogom.”

Foto: Unsplash

Valentina znači “zdrava, jaka”. Karin je hrabra i jaka žena, majka! Nije dopustila da je natjera njezin dečko koji je želio da ona pobaci, već je odlučila zaštititi svoje dijete, svoje blago, svoje nasljedstvo. I na svom je teškom putu pronašla osjetljive i velikodušne ljude koji je podržavaju u ime Života.,