"U raspitivanju s ljudima koji su prošli Camino kao i kroz razlučivanje došao sam do zaključka kako bi bilo najbolje da na Put svetog Jakova idem sam. Glavni razlog tome je što ću ako idem sam svo svoje povjerenje staviti u dragoga Boga", objasnio je Dominik koji se nedavno vratio u Hrvatsku s El Camina.
Hodočasnička ruta “El Camino”, odnosno Put svetog Jakova, svake godine privuče stotine tisuća hodočasnika iz cijelog svijeta koji tragaju za mirom i odgovorima na životna pitanja, među njima i dvadesetčetverogodišnjeg Dominika iz Svete Nedelje koji se krajem ljeta zaputio pravcem Španjolske.
Najčešće bi na putu molio krunicu i utjecao se Gospi i svetom Jakovu.
Na Putu je proveo većinu rujna, odnosno 31 dan. Izabrao je popularnu francusku rutu dugačku 779 kilometara koja počinje u mjestu Saint-Jean-Pied-de-Port. Kaže da je prosječno prehodao 26 km dnevno.
Dominik na Putu sv. Jakova / Foto: privatni album
Iako ga je na hodočašće potaknula mladež iz Mostara, na Camino je krenuo sam kako bi iskusio Božju providnost.
“Moja priča vezana uz Put svetog Jakova počinje još prošle godine. U sklopu putovanja na Svjetski dan Mladih u Lisabon, posjetio sam i grad Santiago de Compostelu gdje se u meni pojavila znatiželja za hodočašćem. Znatiželja je dobar početak, ali meni nije bila dovoljan razlog kako bi se odlučio na hodočašće dugo 800 km. U to vrijeme sam upoznao i grupu ljudi iz Mostara koji su hodočastili Putem svetog Jakova. Potaknuli su me da i ja hodočastim u Santiago. Kaže se da svako svoj Camino prvo započinje u srcu, te vjerujem da je ovo bio moj početak Camina”, prepričao je.
“U raspitivanju s ljudima koji su prošli Camino kao i kroz razlučivanje došao sam do zaključka kako bi bilo najbolje da na Put svetog Jakova idem sam. Glavni razlog tome je što ću ako idem sam svo svoje povjerenje staviti u dragoga Boga”, objasnio je.
Fizička vs. duhovna priprema
Htio sam da moj put bude popraćen molitvom.
“S moje strane nije bilo puno fizičke pripreme, ali moram napomenuti da se volim baviti sportom. Ono gdje sam se više pripremao je bilo vezano uz duhovnost. Kako sam htio ići hodočašće a ne samo na još jedno putovanje, htio sam da moj put bude popraćen molitvom. Najčešće bi na putu molio krunicu i utjecao se Gospi i svetom Jakovu.”
Dominik na Putu sv. Jakova / Foto: privatni album
Spoznaje i napasti na putu
Stara izreka kaže: “Ako želiš sresti Isusa idi u Jeruzalem, ako želiš sresti svetog Petra idi u Rim, a ako želiš sresti sebe idi u Santiago de Compostelu”, no Dominik tvrdi da na hodočašću svetom Jakovu najbolje spoznaš svoje slabosti.
“U izazovnim trenutcima hodočašća kada sam bio umoran i slab najčešće sam bio svjestan napasti koje su dolazile.”
Put sv. Jakova / Foto: privatni album
Dug put, osim napasti, neizbježno nosi i fizičku izmorenost.
“Sjećam se jednog od težih dana na Caminu, taj dan sam napravio oko 25 km. Izgubio sam štapove. Imao sam natečen zglob na lijevoj nozi te su mi stopala bila puna žuljeva, bilo je jako teško za hodati. Sjećam se da je zadnjih 10 km bilo najteže, radio sam pauze svakih pola sata jer od bolova više nisam mogao hodati”, prepričao je Dominik unatoč čemu je ipak uspio doći do cilja.
U jednom trenutku dok sam hodao imao sam osjećaj kao da me Isus stavio na leđa i vodio do smještaja, a na meni je bilo da uživam dok me On nosi. Kad mi je bilo najteže kao da mi je došao pomoći, nije bilo više nikakvih bolova, nisu mi bile potrebne pauze, sav sretan sam jurio stazom.
Pravilo prenoćišta
Postoji pravilo koje nalaže da hodočasnici na Caminu ne mogu koristiti prenoćište dvije noći za redom, no Dominik ističe da su domaćini prenoćišta uvijek dopuštali ostajanje ako bi ljudi zbog povreda ili nekih nepredvidivih razloga bili primorani mirovati. Kaže da je najčešće koristio gradske smještaje jer su bili najpristupačniji, te da su mu zajedničke večere ostale u posebno lijepom sjećanju.
“Ljudi bi se okupili da pomognu oko večere gdje bi se i međusobno upoznali i podijelili dojmove sa puta. Nakon večere bi bila još neka zajednička točka poput molitve ili gledanja zalaska sunca”, prisjetio se.
Zajednička večera u prenoćištu na Putu sv. Jakova / Foto: privatni album
Konačni cilj je Santiago de Compostella:
“Kad sam došao pred katedralu bio sam sav mokar zbog jake kiše koja me taj dan pratila. Došao sam ujutro ispred katedrale te sam iskoristio priliku i obilježio kraj puta fotografijom. Ušao sam u katedralu, otišao do groba svetog Jakova i na podnevnu misu, u srcu mi je bila sreća i zadovoljstvo.”
Dominik ispred katedrale sv. Jakova u Santiago de Composteli / Foto: privatni album
Ali, čar je u putovanju.
“Iako je bilo zadovoljavajuće doći do cilja, samo putovanje nosi druge ljepote ovog hodočašća. Ljepota prirode je jedna od njih. Znao bi na putu zastati i diviti se ljepoti prirode te preko nje spoznati Božju ljepotu i povezati se s Bogom. Najviše sam puta zastao prvi dan Camina kada sam iz Francuske prelazio preko Pirineja do Španjolske. Ondje pamtim najljepšu prirodu na cijelome putu.”
Put sv. Jakova / Foto: privatni album
Praktični savjeti za kraj
Svima onima koji se premišljaju oko polaska na hodočašće svetom Jakovu Dominik poručuje:
Dominik na Putu sv. Jakova / Foto: privatni album
“Odvažite se, odlučite o okvirnom datumu i počnite planirati. Ako želite dobiti osjećaj kako bi izgledao prosječan dan hodanja na Putu svetog Jakova preporučio bih vam da pokušate hodati 10-ak km po cesti i 10-ak km po šumskim putevima te bi bilo dobro da bude i uzbrdica i nizbrdica. Svakako, ne zapostavite duhovnu pripremu.”