Budi dio naše mreže

MLADI VOLONTERI Volontiranjem dajete sebe, a stostruko primate!

Terezija Gložinić je 24-godišnjakinja koja je ljeta od 2015. do 2019. provela volontirajući u Domu za djevojčice "Ivan Pavao II." u afričkom Beninu. Ova studentica sestrinstva podijelila je svoja iskustva u emisiji HKR-a "Budimo mladi" te što bi poručila onima koji razmišljaju o odlasku na volontiranje!

/ Paula Stier

Kako kaže Terezija, u njoj se rodila želja za odlaskom upravo u Benin nakon razgovora s tadašnjim župnim kapelanom vlč. Odilonom Singboom, koji je od tamo rodom.

Tako je prvotan cilj mog prvog odlaska bio rad u Domu ‘sv. Ivan Pavao II.’ u kojem u to vrijeme djevojčice još nisu bile smještene.

“Mene i Benin spojilo je prijateljstvo s velečasnim Odilonom Singboom. Prve godine kada sam otišla, 2015., bio je kapelan u mojoj župi. Potaknuta razgovorom s njime o njegovoj rodnoj zemlji, kao i o projektu o domu za djevojčice koje je tamo započeo dobila sam želju da to sve upoznam. Tako je prvotan cilj mog prvog odlaska bio rad u Domu ‘sv. Ivan Pavao II.’ u kojem u to vrijeme djevojčice još nisu bile smještene. Trebalo je napraviti neke zadnje pripreme, tako da smo radili montažu ormara, kreveta, stolova… “, ispričala je Terezija.

Foto: Privatna arhiva

Dom za djevojčice “Ivan Pavao II.”/Foto: Privatna arhiva

Priznaje kako joj ne na početku izazov predstavio jezik, jer se naime u Beninu govori francuski, koji Terezija tada nije poznavala. “Kada ne poznajem jezik, ne mogu upoznati ni ljude, kulturu ni približiti se bilo kome. No nakon toga kada sam se vratila sam krenula učiti francuski tako da za ostala dva puta sam bila spremnija.”

Dom “Ivan Pavao II.” nalazi se u selu Hondji u beninskoj biskupiji Porto-Novo. Osnovao ga je vlč. Odilon Singbo kao prihvatilište za smještaj djevojčice, koje također imaju i priliku za obrazovanje.

Foto: Privatna arhiva

Terezija ističe kako su dani u Domu “Ivan Pavao II.” bili ispunjeni mnogobrojnim aktivnostima. “Prije podne bismo organizirali neki oblik radionica – slikanje, crtanje, izrađivanje nekakvog nakita… Raspored je naravno varirao. Nakon toga bi imali još jednu radionicu ili je to vrijeme bilo određeno za učenje engleskog ili instrukcije iz matematike. Najzabavniji dio dana je uvijek bila večer, kada bismo ili gledali crtane filmove ili ,pak, organizirali plesanje uz afričke ritmove. To je bilo dosta zabavno jer je djeci bio smiješno kako mi europljani plešemo na njihove pjesme”.

Moram naglasiti da je Afrika, ili barem Benin, jer nisam nigdje drugdje bila, nije ono što nam mediji prenose. Često kada s ljudima razgovaram imaju pogrešne predodžbe

Pri dolasku u Afriku, Terezija nije imala neka očekivanja. Međutim, iznenadila ju je spoznaja kako je način života vrlo različit od onog u Hrvatskoj. Ipak, Benin nije onakav kako se često prikazuje na televiziji. “Moram naglasiti da je Afrika, ili barem Benin, jer nisam nigdje drugdje bila, nije ono što nam mediji prenose. Često kada s ljudima razgovaram imaju pogrešne predodžbe”, istaknula je.

Foto: Privatna arhiva

Iako se život u Beninu činio kao “posve novi svijet”, ipak tamošnji stanovnici imaju neke sličnosti s Hrvatima. “O Hrvatima je poznato da su osjetljivi na vapaj potrebitih i to se primjećuje tamo u Beninu, bez obzira na siromaštvo. Uvijek im je pogled uprt u drugoga, žele pomoći, darivati onome koji ima manje. Najjednostavniji primjer toga su djeca. Djevojčice u domu kada se dijele neki slatkiši uvijek brinu da nitko ne ostane bez svog djela”, rekla je Terezija.

Kada vidite da svojim djelovanjem uspijete ljude učiniti sretnim to je zaista bogato iskustvo

Njeni boravci u Beninu su u njoj ostavili duboki trag, koji će Terezija nazvati naispunjenije dane svoga života. Podijelila je i jedan trenutak koji posebno pamti. “Uvijek se sjetim kako prošle godine su dvije djevojčice bile u svađi. Nekako sam sa svojim krnjim francuskim uspjela postići da se pomire. To mi je bilo najljepše što sam uspjela postići, jer kada vidite da svojim djelovanjem uspijete ljude učiniti sretnim to je zaista bogato iskustvo”.

Foto: Privatna arhiva

Na koncu, ovo je iskustvo koje bi poželjela svakome. “Zaista potičem sve da se uključe u volontiranje bilo koje vrste. Bilo u Zagrebu, Splitu, Africi ili negdje drugdje u svijetu. Volontiranjem dajete sebe, a iz osobnog iskustva mogu reći da stostruko primate. Dajete svoje vrijeme, koji osmijeh, ali dobite natrag tisuće osmijeha i iskustva koje na nijedan drugi način ne možeš steći”, poručila je Terezija.

Foto: Privatna arhiva

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja