Budući da je fra Renato Galić proveo tri godine u Međugorju za koje kažemo da je “ispovjedaonica cijeloga svijeta” zanimljivo je bilo poslušati njegovo promišljanje o važnosti tog sakramenta za sve nas.

Na samom početku emisije naglasio je da je za njega ispovijed ljepša strana svećeničkog života.

Grijeh

Pojašnjavajući što je grijeh fra Renato je istaknuo da je grijeh sve ono suprotno ljubavi prema Bogu i od ljubavi prema bližnjemu. Isto tako pojasnio je što je to teški (smrtni) grijeh i dodao “da bi nešto bilo teški (smrtni) grijeh potrebne su tri stvari: da se radi o teškoj stvari, da čovjek uradi to potpuno svjesno i potpuno slobodno te ako jedan od ova tri čimbenika nedostaje ne možemo govoriti o teškom grijehu”.

Druga stvar je kada čovjek se ne želi popraviti i dalje ustraje u nekoj teškoj stvari, u nekom teškom grijehu.

Nadalje, istaknuo je da nema grijeha koji se ne oprašta ako se čovjek iskreno kaje i ako nakon ispovijedi odluči da taj grijeh neće više ponavljati. “Druga stvar je kada čovjek se ne želi popraviti i dalje ustraje u nekoj teškoj stvari, u nekom teškom grijehu”, rekao je.

Ispovijed

Govoreći o ispovijedi fra Renato Galić je pojasnio da ispovijed nije duhovni razgovor nego “priznavanje vlastitih grijeha”. “Volim ljudima reći da je priprema pola posla, pogotovo kad se radi o sakramentu ispovijedi. Treba biti jasno i sažeto. Zavisi o svećeniku koliko će ulaziti u detalje, ovisi koliko ljudi stoji vani i čeka, ali ako osjetimo potrebu i da netko dugo nije bio iziđemo u susret, a ako vidimo da nemamo vremena savjetujemo ljudima da sačekaju nakon mise ili da dođu drugi dan kako bismo mogli razgovarati”, dodao je.

Volim ljudima reći da je priprema pola posla, pogotovo kad se radi o sakramentu ispovijedi. Treba biti jasno i sažeto.

“Kada ispovijed promatramo kroz prizmu ljubavi, kroz prizmu Boga koji je milosđe, vjerujem da puno lakše pristupamo i svećenicima koji ponekd pogiješimo te nažalost nekoga i udaljimo od tog sakramenta. To je možda razlog što se pojedine osobe ponekad boje pristupiti sakramentu”, rekao je govoreći o ljudima koji se boje pristupiti sakramentu ispovijedi.

Stav srca

Otkrivajući nam je koliko voli ispovijedati rekao je: “Nekad ljudi misle da nam je teretno slušati grijehe druge i njihove propuste i poteškoće, ali meni osobno ispovijed zna biti mjesto gdje se obogatim onim što čujem od penitenata i osoba koje dolaze na ispovijed. U ispovijedi se ne radi o grijehu nego se radi o Božjem milosrđu i često se ispovijed promatra kroz prispodobu o milosrdnom ocu. Nije naglasak na grijehu nego na ljubavi i Božjoj dobroti”.

U ispovijedi se ne radi o grijehu nego se radi o Božjem milosrđu…

“Dok god budemo ispovijed promatrali kroz prizmu grijeha imat ćemo određenu odbojnost prema tome, jer je naglasak na onom negativnom, ali kada promijenimo ploču i stavimo naglasak na pozitivno, na Božju ljubav, na Očevo milosrđe koje nas prihvaća, onda neke stvari koje su velike izgledaju puno manje i lakše ih probavimo”, dodao je.

Skrupuloznost

Govoreći o skrupuloznosti rekao je da je skrupula “jedan mali kamenčić koji čovjeku uđe u obuću i ne da mu mira, a vidimo da je taj jedan kamenčić mala stvar zbog koje mi, nažalost, pravimo veliku ili ogromnu stvar”.

Kod namjernog zatajivanja grijeha radi se o tome da mi najmjerno želimo prevariti Boga i zataja nikada nije dobra i dobro ju je naglasiti na ponovnoj ispovijedi.

U emisiji se dotaknuo i zatajenja grijeha gdje je naglasio razliku između namjernog zatajivanja grijeha i nenamjernog zaborava. “Kod namjernog zatajivanja grijeha radi se o tome da mi najmjerno želimo prevariti Boga i zataja nikada nije dobra i dobro ju je naglasiti na ponovnoj ispovijedi”, dodao je.

Pokora

Fra Rentao je istaknuo da je najvažniji čin ispovijedi kajanje penitenta i molitva odrješenja. A govoreći o pokori naglasio je: ” Pokora ne ovisi o težini grijeha kojeg je osoba počinila”.

Mladi i ispovijed

“Ako dijete vidi da roditelji idu na ispovijed puno lakše će i oni pratiti tu praksu. Puno toga proistječe iz obitelji i to igra veliku ulogu. Važno je uspostaviti komunikaciju pogotovo s djecom koja su se tek pričestila”, rekao je odgovarajući na pitanje kako mladima približiti sakrament ispovijedi.

Ako dijete vidi da roditelji idu na ispovijed puno lakše će i oni pratiti tu praksu. Puno toga proistječe iz obitelji i to igra veliku ulogu.

Dodao je kako se mladi koji dolaze na ispovijed dobro ispovijedaju, puno bolje nego stariji. “Važan je odnos nas svećenika u ispovjedaonici prema njima. Važna je prva reakcija koju će čuti od nas i da ne bude od svećenika ‘zašto‘, ‘zašto se opet vraćaš na to‘, nego uspostaviti jedan odnos, da ne bude naglasak na grijehu nego na milosrđu i ljubavi. Jedan takav odnos može puno ljudima pomoći da s jednim drugačijim pristupom pristupaju ispovijedi”, pojasnio je.

Žalosno je kada se osoba zbog nas svećenika udalji od ispovijedi i možda nekoliko godina ne dođe zbog straha ili zbog osude koju je doživjela na ispovijed.

A na pitanje što bi poručio osobi koja je imala negativno iskustvo na ispovijedi odgovorio je: “Kada osoba dođe i kaže jedno takvo iskustvo mene srce zaboli, moram biti iskren, i prva stvar koju učinim ispričam se toj osobi što je od jednog svećenika doživjela ono što ne bi smjela nikako doživjeti. I važno je da osoba ponovno nakon jednog negativnog iskustva, na osnovu pozitivnog iskustva koji se trenutno događa, pokuša stvoriti novu sliku i nakad se odvažiti i dati svećeniku drugu priliku. Žalosno je kada se osoba zbog nas svećenika udalji od ispovijedi i možda nekoliko godina ne dođe zbog straha ili zbog osude koju je doživjela na ispovijed. Pokušati ponovno uspostaviti odnos s njom i osvijestiti da su svećenici ljudi kojima se neda, ali nas ne smije ništa opravdavati da to učinimo”.

Potpuni oprost

Naglasio je da je bilo puno krivih poimanja i shvaćanja po pitanju potpunog oprosta te pojasnio: “I dalje ispovijed ostaje jedino sredstvo, jedina mogućnost kako čovjek zadobiva oproštenje s Božje strane. Potpuni oprost bih usporedio kroz ranu, čovjek slomi ruku, stavi gips, izliječi se, ali i nakon skidanja gipsa ostanu posljedice toga loma i nekada je potrebno vrijeme da se čovjek vrati u potpuni život. Svaki grijeh po nauku Crkve nosi dvije kazne, vremenite i vječne. I zapravo ispovijed nam oprašta grijehe, ali nekada ostaju posljedice grijeha. Potpuni oprost služi da nam se otklone posljedice grijeha koje ostaju iza njih”.

“Poticaj svima, a posebno mladima je da isprave krive percepcije shvaćanja o skaramentu ispovijedi. Nije naglasak na grijehu nego na Božjoj ljubavi, Očevom milosrđu. Vjerujem kada mi u glavi napravimo taj jedan ‘klik‘ onda ćemo lakše pristupati i svećenicima koji su samo ljudi, koji se isto ispovijedaju i sakramentu ispovijedi”, zaključio je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: