Simbolika mira je da na jedan izvanjski način pokažemo stav i svijest naše nutrine: oprost kojeg primam od Gospodina, taj oprost dajem i drugom.

Svećnik Hercegovačke franjevačke provincije fra Renato Galić u HKR-ovoj emisiji "Pričaj mi" govorio je o važnosti sakramenta ispovijedi. 

Prispodoba o Izgubljenoj ovci trebala bi biti poticaj svima nama da nikoga ne odbacujemo, da nikoga ne smatramo zauvijek odbačenima, odnosno kako za određene ljude jednostavno nema povratka.

Svjesni smo kako su mnoge osobe upale u tešku ovisnost kockanja ili klađenja te kako u današnje vrijeme više nije potrebno otići u kladionicu kako bismo se zabavili već nam je to praktički na dohvat ruke. Dovoljno je s par klikova otići na internet te se ondje može uplatiti listić.

Pokazati svom sugovorniku koliko nama osobnom vjera odlazak na euharistiju pomaže u našem životu, jer čini mi se kako osoba s kojom je razgovarao na slušatelj nema dovoljno izgrađen osobnih odnos Gospodinom te da nalazi opravdanje za neodlazak u crkvu upravo u onima koji se ne ponašaju u skladu s onim što vjeruju.

Po Augustinu, zmija također pokazuje svoju mudrost u trenutku opasnosti jer pošto poto nastoji sačuvati glavu, najvrjedniji dio svoga tijela, a izlaže ostatak tijela. Ovo može biti poticaj svima nama da u svom kršćanskog životu nastojimo sačuvati ono najvažnije, vjeru u Boga, Krista, a da budemo spremni žrtvovati prolazno, čak i svoj zemaljski život ako se nađemo u progonstvu na što aludira cijeli kontekst ovog teksta.

Ono što Bog čini ne samo za čovjeka, već za cijeli svijet, lijepo je sažeto u Isusovom imenu koje znači: Bog koji spašava.

”Kada se primi hostija i vrati se klupu, treba li kleknuti ili stajati?”, pitanje je koje je slušatelja Radija Mir Međugorje, a odgovor na pitanje dao mu je fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova, istaknuvši kako je ovo ”naizgled jedno jednostavno pitanje, ali isto tako pitanje koje nam može poslužiti za dublje razumijevanje samog značenja pričesnih obreda s kojim idemo prema vrhuncu euharistijskoga slavlja”.

"Svakako treba naglasiti kako je važno biti pažljiv prema obećanjima, prema danoj riječi koja u današnjem vremenu gubi na vrijednosti. To se posebno odnosi na obećanja dana Gospodinu. Ne obećavati nešto iz nekoga hira ili iz nepromišljenosti", rekao je fra Renato Galić, župni vikar u Međugorju.

Nije poznato kada je nastala ova praksa, no pretpostavlja se kako je nastala jer su roditelji ili djedovi i bake počeli djecu nositi u naručju na svetu pričest te su svećenici tako počeli blagoslivljat djecu ili im davati križić kako ne bi dolazili bez razloga ili kao neki nadomjestak nečemu, pojasnio je fra Renato Galić, župni vikar u Međugorju.