Nevjerojatno već zvuči da u župi nema svećenika salezijanca, ni sestara iz Družbe Kćeri Marije pomoćnice, a kada još znate da im je najbliža župa, gdje su na službi salezijanci, udaljena oko 107 kilometara vožnje, ova HKM-a priča s pravom se može nazvati 'malim subotičkim čudom'.
Ali zato u Subotici imaju silni entuzijazam jedne njihove danas mlade profesorice matematike u Osnovnoj školi ‘Ivana Milutinovića’ koja se za vrijeme studentskih dana nije samo tako mirila s činjenicom da njezin grad nema nikoga iz velike salezijanske obitelji.
Vedrana Cvijin se toliko zaljubila u oratorij, i rad s mladima i djecom, da je svoju ljubav prenijela i na druge tako da su sa svime krenuli još dok je ona godinu dana morala biti u Zagrebu kako bi završila studij, a sve je ipak lijepo krenulo te 2016. godine u sjedištu Subotičke biskupije.
Rezultat je – koju godinu kasnije – da oni danas imaju oko 80-tak animatora, djeluju u 13 župa, sjedište im je u župi Sv. Roka u Subotici, otkuda je i sve krenulo, a toliko su dobri u tome da, na poziv, organiziraju oratorij za mlade i u susjednoj Hrvatskoj u župi Ilok.
„Mi ovdje tada nismo pojma imali ni tko su salezijanci ni tko je taj sv. Ivan don Bosco”, prisjeća se tih dana za HKM vlč. Vinko Cvijin, nesalezijanac, danas njihov duhovnik i stric utemeljiteljice oratorija, a tek koju godinu stariji od nje – ne treba ni to zaobići, kao ni aktualnu činjenicu da je proteklih dana branio boje Srbije na Europskom prvenstvu katoličkih svećenika u malome nogometu u albanskome Skadru o čemu s razlogom vrlo detaljno i iscrpno izvješćujemo na Hrvatskoj katoličkoj mreži.
I kada smo ih nedavno povodom 31. siječnja blagdana sv. Ivana Bosca ugostili u programu HKR-a čudo je naraslo još veće, jer nam je Vedrana Cvijin, utemeljiteljica subotičkog oratorija, posvjedočila da su njezine želje puno puno veće – no o tom malo kasnije – a koliko je svoje sumještane osvojila ovom idejom posvjedočila nam je jedna mlada mama iz Subotice (podaci poznati redakciji) koja se udala u dalekome Hvaru:
„Svakog ljeta i Božića kada dođem s otoka malo do svojih u Suboticu sada i svoju djecu prijavim na Zimski oratorij i na Ljetni oratorij kod Vedrane, a toliko im se to sviđa, i zavoljeli su, da nekada subotom rano ujutro znamo otputovati katamaranom do Splita na oratorij kod salezijanaca na Kmanu.”
I sada vrhunac, zašto je to čudo puno veće od onog što smo mi mislili posvjedočila nam je sama Vedrana: „Meni je u oratoriju neodoljivo to, ma u kojem se god oratoriju nalazili, zajedništvo, jer ti prijatelji koje sam tamo upoznala u Zagrebu su i dalje moji najbliži prijatelji. Iako više nismo zajedno – ima nas od Osijeka, Zagreba do Subotice – kumovi smo jedni drugima i tamo rođena prijateljstva nadilaze i prostore i države i sve ostalo.”
Njezin prvi salezijanski pomoćnik u svemu ovome – i duhovnik s kojim se najviše povezala – bio je don Tihomir Šutalo koji je malo posije postao provincijal, do lipnja aktualni, a njezin tadašnji prvi voditelj oratorija u Zagrebu, i s njime se više povezala, bio je don Mario Bobić uz redoviti dakako odlazak na podnevne mise za studente don Damira Stojića.
Danas im povremeno na formaciju animatora u Suboticu dolazi don Branko Bendra, povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije, koji je na naš upit o mogućem preuzimanju neke subotičke župe, jer u iduće tri godine salezijanci će imati čak 12 novih svećenika, odgovara: ‘Vrlo skupo pitanje.’ No, nemojte očajavati jer ova misao ima nastavak na samom kraju teksta.
Konačno i ono u čemu ćete prepoznati koliko je ovo velika stvar, koja se rađa u srcu naše sugovornice, a odgovor je na jedno od pitanja koje smo joj postavili u emisiji ‘Budimo mladi’: Kada ste shvatili Vedrana da oratorij morate pokrenuti u Subotici?
„To je bilo iste godine kada sam i pokrenula oratorij u Subotici 2016. godine. Bili smo na moru u Postirama na Studentskome ljetu, mi jedna grupica iz Subotice, zajedno s ostalim volonterima s Jaruna. Otišli smo s dva auta tamo, a nisu ni bili još svi animatori, nego su samo otišli tamo kao katolici koji su htjeli neko duhovno ljetovanje.”
„I u povratku smo prolazili kroz Bosnu i Hercegovinu i stali smo u Žepče na pauzu. Obišli smo Katolički školski centar (KŠC Žepče) i upoznali malo bolje kako sve to tamo funkcionira i tada je meni prošlo kroz glavu – s obzirom na situaciju u BiH i na njihov sastav stanovništva i njihove prilike – kako je taj katolički školski centar baš nešto što bi i nama u Subotici dobrodošlo i trebalo.”
„No, onda sam promislila: ‘Dobro, to bi sad možda nekome malo zvučalo suludo da ja predložim neka otvori katolički školski centar, salezijanski, u Subotici. Idem ja prvo otvoriti oratorij da stvorim tu neku salezijansku podlogu u Subotici, pa onda ići poslije na te neke veće stvari’”, posvjedočila je ovu nevjerojatnu stvar prvi put javno Vedrana Cvitan, utemeljiteljica i uspješna voditeljica već devet godina salezijanskog Subotičkog oratorija, bez salezijanaca, u svome rodnome gradu.
I misao za kraj, ako mislite da je ova Vedranina ideja stvarno luda, ‘skupa’ i neostvariva, podsjetit ćemo vas da je na mjestu kompleksa današnje zavjetne crkve Sveta Mati Slobode bila tek jedna od brojnih jarunskih bara, a pokojni don Petar Šimić je imao ‘samo’ jednu ideju.
Čitav razgovor s Vedranom, vlč. Vinkom Cvijinom, don Brankom Bendrom i dvoje animatora Ivanom Šarčević (18), maturanticom subotičke Srednje ekonomske škole iz župe Sv. Josipa Radnika iz Đurđina te Davidom Šarčevićem (17), polaznikom Srednje tehničke škole iz župe Uskrsnuća Isusova u Subotici, čiji je župnik vlč. Cvijin, poslušate u nastavku: