U poetsko-glazbenom serijalu 'Marijanski stihovi' donosili smo vam marijansku poeziju zato da bismo Mariju bolje upoznali kako bismo mogli slijediti njezin primjer – jer Ona od čašćenja više cijeni nasljedovanje. Upravo je to u svojoj pjesmi „Marijo, zašto te ljubim” napisala i sv. Mala Terezija, najmlađa crkvena naučiteljica i treća žena u povijesti Crkve koja je dobila taj časni naslov. Donosimo dio iz spomenute pjesme.
„Marijo, zašto te ljubim”
O kako bih rado opjevala, Marijo, zašto te ljubim
I zašto mi na spomen tvog imena srce zadršće
I zašto na pomisao na tvoju vrhunsku veličinu
Duše mi nimalo ne hvata strah.
Dok te motrim u tvojoj uzvišenoj slavi
Kojom nadvisuješ sjaj svih blaženika,
Ne mogu vjerovati da sam tvoje dijete
I najradije bih, Marijo, pred tobom poniknula pogledom.
Da bi dijete voljelo majku,
Treba da ona s njim plače, da je bole njegove boli.
O draga Majko moja, na ovoj zemlji tuđinskoj
Koliko si suza prolila da bi me k sebi privukla!…
Kad promišljam tvoj život u svetom Evanđelju,
Usuđujem se u te gledati, prići k tebi
I nije mi teško vjerovati da sam tvoje dijete
Jer te gledam smrtnu i trpnu kao i ja…
Volim te, Marijo, u poniznu stavu službenice
Bogu koga očaravaš svojom poniznošću,
I ta te skrivena krepost čini svemoćnom
I privlači u tvoje srce Svetu Trojicu:
Duh ljubavi prekriljuje te svojom sjenom,
A Sin – Ocu jednak – u tebi se utjelovljuje…
Velik će biti broj njegove braće
Jer mu je ime: Isus, tvoj Prvorođeni!…
Ti mi daješ osjećati da nije nemoguće
Stupati tvojim stopama, Kraljice izabranika:
Uzak put do raja ti si učinila vidljivim
Vršeći uvijek najobičnije kreposti.
Uza te, Marijo, volim ostati malena
I u veličinama ove zemlje gledam tek ispraznost,
A od Elizabete koja te prima u pohode
Učim vršiti žarku ljubav.
U Nazaretu, o znam, Majko puna milosti,
Ti živiš vrlo siromašno, bez želje za ičim:
Nikakvi ushiti, čuda ni ekstaze
Ne uljepšavaju tvoj život, Kraljice izabranika!…
Četa malenih na zemlji posve je sigurna,
Bez straha mogu k tebi podići oči:
Baš posve običnim putem, neusporediva Majko,
Tebi se mili stupati da ih povedeš u nebo.
Dok čekam nebo, o Majko moja draga,
Želim živjeti s tobom, svaki dan stupati za tobom:
Majko, motreći tebe, zapanjena sva tonem
Otkrivajući u tvom srcu bezdane ljubavi.
Tvoj majčinski pogled odgoni sve moje strahove
I uči me plakat, uči me radovati se.
Umjesto da prezreš radosti čiste i svete,
Ti u njima sudjeluješ, rado ih blagoslivlješ.
Uskoro ja ću slušat slatku harmoniju,
Uskoro o lijepom nebu poći ću da vidim tebe:
Ti koja si me pohodila smiješkom u jutro moga života
Dođi mi s osmijehom opet – Majko – jer evo, već je večer!
Ja se više ne bojim sjaja tvoje vrhunske slave,
Ta s tobom sam trpjela i sada želim
Pjevati na tvojim koljenima, Marijo, zašto te ljubim
I kroz sve vijeke ponavljati:»Tvoje sam
dijete!«