Spiridon Petranović rođen je 1880. godine u Trogiru u obitelji oca pravoslavca i majke rimokatolkinje. Godine 1899. u Zagrebu je prihvatio katolištvo. Oženio se Julijanom Hirjoviti, a za svećenika je zaređen 1907. Bio je župnik grkokatoličkih župa u Slavoniji. Objavio je zbirku pjesma „Sirotice“ i crticu „Varnice“. Petranovićeve pjesme uglavnom su religioznoga karaktera. Preminuo je 1958. u Križevcima.

‘Djevici najčišćoj’ 

Oj Djevice Ti najčišća,

Pred noge Ti skrušen padam,

Da ćeš molbe uslišat mi,

Iz sveg srca ja se nadam;

Jer od vijeka još se ne ču,

Da si koga ostavila,

Koj za pomoć utek’o se

K Tebi, majko moja mila.

I ja grješnik s tog Te molim:

Ded uslišaj molbe moje,

Te milosti pune ruke

Nad dijete izlij svoje.

Nad dijete, koje, majko,

Nad sve ino Tebe voli,

Nad dijete, koje sada

Tol’ skrušeno Tebe moli:

Usliši ga, te od njega

goni grijehe, goni zloću,

A u srcu njeg’vom čuvaj

Najkrasniji cvijet: čistoću;

Nju mu čuvaj nad sve ino.

Dok mu živo srce bije,

Nek u njemu ona, majko,

Mirno raste, buji, zrije.

Pa i kad ga volja Božja

Sred širokog stavi svijeta,

I onda ju Ti mu čuvaj

Majko mila, majko sveta.

Čuvaj, po njoj da uzmogne

Svršiv ovdje zvanje svoje,

Jednoć blažen ugledati

Čisto lišce, majko, tvoje.

‘Zvijezda mora’ 

Uzburkanog usred mora

Malena se lađa vidi,

Smrću joj se vali prijete,

Što se dižu kano hridi.

Čini ti se, već je nema,

Al’ za kratko ukaže se;

Malena je regbi ne će

Svladat moći mora bijese.

Al’ gle, u njoj kako mladić

Lijep, uznosit kao gora

Kleči šapćuć prama nebu:

“Smiluj mi se, Zvijezdo mora!”

Zvijezdi mora on se moli,

A ona ga uslišava,

Otvara mu put u luku,

Burno more utišava.

Oh! i moga žića lađu

Mnogi vali svijeta tuku;

Smiluj joj se, Zvijezdo mora,

Otvori joj rajsku luku.