Gabrijel Cvitan rođen je u Zatonu kraj Šibenika 1904., a preminuo je u svibnju 1945. na Bleiburgu. Kao pjesnik se pojavio u zajedničkoj zbirci ‘Lirika grude’, samostalnu zbirku ‘Glas zemlje’ objavio je 1937., a s Branko Klarićem nastupa u zbirci ‘Pjevači zemlje’. Njegova se poezija u vezanu stihu i tradicionalnim strofnim oblicima nastavlja na međuratno ruralno, socijalno i rodoljubno pjesništvo, prožeto kršćanskim duhom. U pjesmi ‘Bezgrješnom Začeću’, svojevrsnoj molitvi, oslanja se na temeljne odrednice blagdana Bezgrješnoga Začeća.

‘Bezgrješnom Začeću’

Bezgrješna!

Kojim ću Te riječima slaviti,

što ću Ti pred noge staviti

ja smrtni crv,

pogana zemaljska krv –

Kad anđeoski korovi

i svi nebeski stvorovi

ne mogu dosta

hvale Ti dati.

Od sve Adamove djece

jedina Ti si

koju Bog uzvisi

nad anđele i svece,

rođena bez ljage, čista;

određena da budeš majka

Bogočovjeka – Krista.

Što ću Ti pred noge staviti,

kojim ću Te riječima slaviti,

Marijo!

Čudo najviše!

Ljiljane, divni , bijeli

od koga svemir cijeli

miriše.

Ja znam da riječi moje

opore, suhe, bez sjaja,

ne mogu uzveličati Tebe

Kraljicu raja.

Zato prestajem…

I bacam se ničice

pred noge Ti svete.

poput ranjene ptičice,

zaklona tražim i molim

da ostanem, ma i posljednje,

ali – Tvoje dijete.