Izvadi najprije brvno iz oka svoga! (Mt 7, 5)

Liturgija dana (22. lipnja):

Prvo čitanje:
2Kr 17,5-8.13-15a.18
Odbaci Gospodin Izraela ispred svog lica. Ostalo je samo pleme Judino.

U one dane: Asirski kralj Salmanasar osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.
I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Gospodina Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, slijedili običaje naroda što ih je Gospodin protjerao pred sinovima Izraelovim živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi.
A Gospodin opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: »Obratite se od zlog puta svoga — govorio je — i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih — proroka.« Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdoglavi kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Gospodina, Boga svoga. Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima, i opomene njegove koje im je upućivao.
Tada se Gospodin razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino.

Psalam:
60,3-5.12-13
Desnicom, Gospodine, pomozi, usliši nas!

Bože ti nas odbaci i bojne nam redove probi,
razjari se, a sad nas opet vrati!

Potrese zemlju, rasječe je,
zatvori joj usjeline, jer se poljuljala.
Zlu si kob na svoj narod navalio,
napio nas vinom omamnim.

Zar nećeš, ti o Bože, što nas odbaci?
Zar više nećeš, Bože, s četama našim?
Pomozi nam protiv dušmana,
jer ljudska je pomoć ništavna!

Evanđelje:
Mt 7,1-5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne sudite
da ne budete suđeni!
Jer sudom kojim sudite
bit ćete suđeni.
I mjerom kojom mjerite
mjerit će vam se.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svomu
ne opažaš?
Ili kako možeš reći bratu svomu:
‘De da ti izvadim trun iz oka’,
a eto brvna u oku tvom?
Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga
pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj:

Odmah na početku ovoga tjedna Isus pred nas stavlja jedan ozbiljan ispit savjesti. Zanimljivo je što on ništa ne nabraja. Mi smo navikli da ispit savjesti ima popis određenih grijeha i onda mi kao da stavljamo kvačice u prazne kućice pored navedenih stavki. Kao neka inventura grijeha. Ovaj ispit savjesti puno je ozbiljniji jer ne traži samo tu inventuru nego nas izaziva.

U isto vrijeme stavlja nas u poziciju suca, ali i u poziciju onoga koji se brani.

Isus ovdje udara na nešto što svi mi jako volimo i u čemu se često možemo uhvatiti, a to je prosuđivanje drugih. Mislim da svi imamo iskustvo toga da smo se našli u nekom društvu i malo pročeprkali po životima onih koji nisu prisutni i to ne baš na način da smo ih hvalili. Ako nam se to već nije dogodilo u društvu, vjerojatno nam se dogodili u mislima.

Ovdje je važno primijetiti da takvo prosuđivanje drugoga često ne donosi ništa dobroga već započinje jednu spiralu zla. Ja iznosim tuđu prljavštinu i činim je javnom, a u isto vrijeme prljam i svoje ruke rušeći nečiji ugled i griješeći protiv nečijeg dobrog glasa.

I takvo postupanje može uroditi samo razdorom, svađom i daljnjim nastojanjima za ocrnjivanjem. Dovodimo se u jedan krug grijeha iz kojega je teško izaći.

Isus s druge strane predlaže drugačije rješenje.

Ako već vidim mane drugoga i znam da neka ponašanja drugih nisu dobra ne trebam o tome govoriti i to naglašavati, već to mogu iskoristiti ako ogledalo. Kao ispit vlastite savjesti. Gdje sam ja po tom pitanju i što sam ja u zadnje vrijeme učinio u borbi sa svojim grijesima i lošim navikama.

Isus predlaže da uklonimo brvno iz svojega oka, odnosno da drugima postavimo primjer kako se hoda putem savršenstva. Da pokažemo kako je moguće mijenjati se i kako je moguće izaći iz grijeha i živjeti boljim životom.

Ako svojim primjerom uspijemo pokazati da se loše navike mogu izbrisati i zamijeniti boljima onda ćemo jedni drugima biti poticaj za napredovanje u dobru, umjesto da jedni druge raznim osudama i ispraznim razgovorima povlačimo sve dublje i dublje u mulj i prljavštinu grijeha.