Između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima. (Lk 6, 13)

Liturgija dana (28. listopada):

Prvo čitanje:
Ef 2,19-22

Nazidani na temelju apostola.

Braćo!
Više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Psalam:
Ps 19,2-5

Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.
Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:
Lk 6,12-19

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Duje Kurtović, župnik zagrebačke Župe Svih svetih u Sesvetama:

Prije nego što izabere apostole, Isus provodi cijelu noć u molitvi. Tek kad se razdanilo, poziva učenike i između njih izabire dvanaestoricu. Važan izbor ne počinje brzom odlukom, nego molitvom – razgovorom s Ocem.

Isus nam pokazuje da molitva NIJE bijeg od života: ona je mjesto na kojem učimo gledati ljude i odluke Božjim pogledom.

A koga Isus bira? Ljude sa toliko slabosti i pogrešaka.

Među dvanaestoricom je i Juda, koji će ga izdati. Isus zna da su učenici krhki, ali ih ipak poziva. Ne zato što su već savršeni, nego zato što ih želi voditi, preobražavati i slati. Njihov život pokazuje da Božji poziv nije nagrada za besprijekornost; on je dar i početak puta jedno potpuno drugačije stvarnosti; prisjeti se Abrama, Savla, Augustina…

Isus ih naziva apostolima — poslanima. Ali oni nisu poslani da govore o sebi. Poslani su da ljude vode Kristu. Evanđelje kaže da je silno mnoštvo dolazilo slušati Isusa i tražiti ozdravljenje, a snaga je izlazila iz njega i liječila ih. Apostoli su pozvani biti uz Isusa i služiti njegovu djelu, kako bi se ljudi mogli susresti s njim.

To vrijedi i za nas. Ne mora svatko napustiti svoj dom i otići u daleku zemlju, ali svaki kršćanin može biti poslanik u svom domu, na poslu, u susjedstvu. Ne tako da se nameće ili drugima drži prodike, nego da riječju i djelom otvara prostor za susret s Kristom: strpljivim slušanjem, istinitom riječju, pomirenjem, vjernošću i djelom milosrđa.

Možda se pitamo: „Što ja mogu? Nisam dovoljno sposoban, nisam dovoljno svet.“

Apostoli također nisu bili savršeni. Isus ih je pozvao usred njihovih ograničenja. Crkva nije zajednica ljudi koji su sve već postigli, nego zajednica onih koji se daju oblikovati Kristovom ljubavlju i biti poslani u službu.

Zato danas zastanimo pred Gospodinom i pitajmo se: Koga mi povjerava? Kome sam poslan donijeti mir, nadu ili pomoć? A prije nego što odgovorimo, učinimo ono što je učinio Isus: uđimo u molitvu odmah sada – ovo jutro. Možda nam neće odmah biti jasna cijela budućnost, ali u tišini možemo prepoznati sljedeći korak.

Gospodine, pozovi nas ponovno k sebi, a zatim nas pošalji. Daj da ne budemo prepreka ljudima koji te traže, nego da svojim životom pomognemo drugima da te susretnu.