Zrno uzraste i razvi se u stablo. (Lk 13, 19)

Liturgija dana (27. listopada):

Prvo čitanje:
Ef 5,21- 33

Otajstvo je ovo veliko — Krista i Crkve.

Braćo!
Podložni budite jedni drugima
u strahu Kristovu!
Žene svojim muževima
kao Gospodinu!
Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve
On, Spasitelj Tijela.
Pa kao što se Crkva podlaže Kristu,
tako i žene muževima u svemu!
Muževi, ljubite svoje žene
kao što je Krist ljubio Crkvu
te sebe predao za nju
da je posveti
očistivši je kupelji vode uz riječ
te sebi predvede Crkvu slavnu
bez ljage i nabora ili čega takva,
nego da bude sveta i bez mane.
Tako treba da i muževi ljube svoje žene
kao svoja tijela.
Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.
Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela,
nego ga hrani i njeguje
kao i Krist Crkvu.
Doista, mi smo udovi njegova Tijela!
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku
da prione uza svoju ženu;
dvoje njih bit će jedno tijelo.
Otajstvo je to veliko!
Ja smjeram na Krista i na Crkvu.
Dakle, neka svaki od vas
ljubi svoju ženu kao samog sebe,
a žena neka poštuje svog muža.

Psalam:
128,1-5

Blago svima koji se boje Gospodina!

Blago svakome koji se boji Gospodina
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se Gospodina boji!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Evanđelje:
Lk 13,18-21

U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«
I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Duje Kurtović, župnik zagrebačke Župe Svih svetih u Sesvetama:

Isus uspoređuje kraljevstvo Božje sa zrnom gorušice i s kvascem. Jedno je maleno sjeme skriveno u zemlji, drugo se gotovo izgubi u brašnu. Ali iz obojega nastaje nešto što mijenja sve oko sebe: stablo u kojem ptice nalaze zaklon i tijesto koje naraste.

Tako djeluje Božje kraljevstvo: često počinje nečim malim – neznatnim, a zatim donosi plod koji nadilazi ono što smo ikada mogli zamisliti.

I mi bismo katkada htjeli da Bog odmah promijeni sve: da nestanu svađe, da se obrate naši bližnji, da se svijet odjednom popravi. A Isus nas uči da ne odbacujemo male početke. Bog ne djeluje uvijek bombastično – sjetimo se Ilije…

Ponekad započinje jednom iskrenom molitvom, jednim oproštenjem, jednim pozivom osamljenom čovjeku ili odlukom da više ne uzvratimo zlom na zlo.

Sjetimo se sv. Franje Asiškoga. Dok je molio u crkvici sv. Damjana, čuo je poziv: „Idi, popravi moju crkvu.“

U početku je mislio da treba popraviti ruševnu crkvicu – da započne radove na baušteli. Nije mogao ni zamisliti sve što će Bog poslije učiniti kroz njegov život. Počeo je s onim što je bilo pred njim. I iz maloga, skrivenog početka izrasla je velika duhovna obnova, a traje već 800 godina.

To ne znači da je svaki naš plan baš sigurno Božji poziv, niti da je dovoljno samo čekati pa će se sve „samo od sebe“ dogoditi. Sjeme treba posijati i njegovati. Kvasac treba zamijesiti u brašno. To sve traje.

Bog daje rasti, ali poziva i nas da surađujemo u slobodi. Ali da vjerujemo!

Zato se danas nemoj pitati samo: „Kako mogu promijeniti cijeli svijet?“ Pitaj se: Koje je moje malo sjeme? Možda je to razgovor koji odgađaš. Možda je to prvi korak prema pomirenju. Možda je to barem odluka da svaku večer odvojiš nekoliko minuta za molitvu, da pomogneš susjedu ili da u svojoj obitelji prestaneš širiti gorčinu.

Neko sitno dobro djelo ne izgleda uvijek važno. Ali za čovjeka koji ga primi, može postati zaklon — poput grane na kojoj ptica pronađe mjesto za počinak. A kad se Kristova ljubav unese u naš dom, našu ulicu i naše odnose, ona tiho počinje mijenjati cijeli prostor.

Kraljevstvo Božje nije samo nešto što čekamo u budućnosti. Ono već počinje rasti gdje god čovjek primi Božju riječ i pusti je da preobrazi njegov život. Zato ne čekaj da imaš savršene uvjete ni da postaneš netko drugi.

Zasij danas sjeme dobra koje ti je Bog povjerio.

Možda nećeš odmah vidjeti stablo. Ali Bog zna kako iz malenoga početka dati život mnogima.