Najpoznatije verzije kalendara su julijanski, sastavljen na zahtjev Julija Cezara i gregorijanski, sastavljen na zahtjev pape Grgura XIII., a danas se gotovo u svim krajevima svijeta kao primarni ili sekundarni kalendar koristi upravo gregorijanski čijom uporabom se mjerenje vremena najviše približilo stvarnom protjecanju godine, odnosno vremenu kojem je potrebno da Zemlja obiđe Sunce.
Julijanski kalendar je, na zahtjev Julija Cezara, sastavio 46. godine prije Krista Sosigen te se koristio u cijeloj Europi do 16. stoljeća. Prema julijanskom kalendaru jedna je godina trajala u prosjeku 365,25 dana zbog čega se pojavila razlika između tropske godine i vremena zapisanoga u julijanskom kalendaru. Tropska godina je vrijeme potrebno Zemlji da jednom obiđe Sunce te u prosjeku traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi.
Prema savjetu njemačkog astronoma Christophera Claviusa i napuljskog fizičara i astronoma Alojzija Liliusa, papa Grgur XIII. je 24. veljače 1582. objavio reformu postojećeg julijanskog kalendara papinskom bulom Inter Gravissimas.
Papinska bula sadržavala je sljedeće odredbe:
- Iz kalendara će se izostaviti 10 dana, tako da će nakon četvrtka 4. listopada 1582. slijediti petak 15. listopada.
- Prijestupna je svaka godina djeljiva s brojem 4, osim onih godina djeljivih s brojem 100 pri čemu su one djeljive s brojem 400 također prijestupne.
- Prijestupna godina ima jedan dan više od obične (koja ima 365 dana) koji se dodaje na kraju mjeseca veljače.
- Uskrs će se odsad izračunavati po novom pravilu, vezanom za novi kalendar.
- Prvi dan u godini bit će 1. siječnja.
Koja je posljedica ove bule i reforme kalendara? Uvođenjem ovih pravila kalendarska godina je najviše do tada približena tropskoj.
S obzirom da zemlja ne obiđe svaki put Sunce točno za 365 dana, postoji određeni ostatak koji iznosi 5 sati, 48 minuta i približno 45 sekundi. Julijanski kalendar rješavao je taj problem uvođenjem prijestupne godine čime se dobio jedan puni dan svake četvrte godine. Problem je što je time godina izmijenjena na dužinu od 365 dana i 6 sati, što je previše za 11 minuta i 15 sekundi.
Nagomilavanjem tog ostatka od 11 minuta i 15 sekundi do 1582. nastao je znatan višak dana koji se primjetio i u pomicanju godišnjih doba. Gregorijanskom reformom kalendara pokušalo se vratiti datume na stanje kakvo je bilo 325. u doba Prvog nicejskog koncila. Razlika između gregorijanskog i julijanskog kalendara je ta što gregorijanski ima 97 prijestupnih godina na svakih 400, a Julijanski 100. Gore navedeno pravilo, takozvano sekularno pravilo, da je prijestupna svaka godina djeljiva s brojem 4 i 400, osim onih djeljivih s brojem 100, označava da su godine 1700., 1800., 1900., 2100. itd. prijestupne po julijanskom, a obične po gregorijanskom kalendaru. Prema tome razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećat će se na 14 dana.
Zbog svega toga jedna godina po gregorijanskom kalendaru prosječno traje 365 + 97/400, dakle 365,2425 dana. Uz to i pravilo kojim se izbacilo 10 dana koji su bili višak zbog čega je nakon 4. listopada 1582. uslijedio 15. listopada 1582. ljudsko mjerenje vremena približilo se stvarnoj, odnosno tropskoj godini. Prema gregorijanskom kalendaru od tropske godine svake godine se odstupa zanemarivih 0,0003 dana, a prema takvom izračunu 1 dan viška javlja se tek nakon više od tri tisuće godina.