Dante Alighieri, talijanski pjesnik, pisac, književni teoretičar, moralni filozof i politički kritičar 13. i 14. stoljeća napisao je Božanstvenu komediju, odnosno epski spjev koji se bavi izrazito kršćanskom tematikom te je jedno od najvažnijih djela talijanske književnosti kao posljednje veliko književno djelo srednjeg vijeka te prvo veliko djelo koje navješćuje renesansu.

Anichinijeva manipulacija pozitivnim i negativnim prostorom na odličan način prikazuje Danteovu alegoriju putovanja kroz pakao, raj i čistilište.

Dante u Božanstvenoj komediji opisuje kršćansku viziju ljudske vremenske te vječne sudbine. Jednim djelom ovaj ep povezan je s pjesnikovim iskustvom progona iz rodnog grada Firence, ali na sveobuhvatnoj razini djelo je zapravo duboka alegorija u obliku putovanja kroz pakao, čistilište i raj. Priča zapravo prati Dantea dok putuje iz mraka i pogrešaka prema otkrivanju božanskoga svjetla, a vrhunac postiže u blaženoj i veličanstvenoj viziji Boga.

Hrvatski biskup i prevoditelj Frano Uccellini-Tice koji je od 1894. do 1937. vršio službu kotorskog biskupa prvi je u cjelini preveo na hrvatski Božanstvenu komediju. Pod naslovom Divna gluma i uz opsežne komentare tiskana je u Kotoru 1910. On je u više navrata napomenuo i Danteovu misaonu suglasnost s Tominom filozofsko-teološkom misli. Biskup Uccellini je smatrao da je Danteu kao pjesniku najveći uzor bio rimski pjesnik Vergilije, ali kao bogoslovu najveći uzor bio mu je pak sv. Toma. Prema njemu, između filozofske i bogoslovne nauke sv. Tome te one Danteove zapravo nema razlike, osim što je duboki nauk i strogu skolastičku metodu sv. Tome, Dante obuhvatio u sjajnom pjesničkom tonu.

Ezio Anichini, Inferno, canto I; Inferno, canto IX / Foto: Italian Ways

Sam Dante i njegov rad bili su izvor velikog nadahnuća u karijeri još jednog Firentinca Tiburzia Ezia Anichinija, ilustratora koji je djelovao tijekom 19. i 20. stoljeća. Ilustrator svjetski poznat po naslovnicama tada popularnog magazina umjetnosti i kulture Scena Illustrata, često je radio na Danteovim portretima i prikazivao scene iz njegovih djela te je 1921. ilustrirao razglednice u povodu proslave šestote obljetnice Danteove smrti.

Anichinijeva djela odišu određenim modernitetom koji je vizualno privlačan i danas, a način na koji manipulira pozitivnim i negativnim prostorom odlično je iskorišten upravo u prikazima Danteove Komedije. Scene iz Božanstvene komedije Anichini je napravio za tadašnju toskansku izdavačku kuću Giunti. Nakon učenja figurativnog crtanja i skulpturiranja Anichini je postao poznat kao ilustrator mnogih perioda u Firenci ranog 20. stoljeća. Tijekom ranijih stvaralačkih dana iz njegovih radova bio je vidljiv utjecaj romantizma i idealizma, a često se bavio i prikazima književnih klasika te religijskih tema.

Ezio Anichini, Purgatorio, canto XXIX; Paradiso, canto XXXI / Foto: eBay

Izvori: Encyclopedia Britannica; Needle And Thread; Italian Ways; PrintMag; Vereš, Tomo. “Toma Akvinski i Dante Alighieri.” Crkva u svijetu, vol. 17, br. 4, 1982, str. 327-343.