O festivalu Orgulje Zagrebačke katedrale razgovarali smo s umjetničkim voditeljem Festivala, poznatim orguljašem Edmundom Andlerom Borićem.

Edmund Andler Borić, umjetnički voditelj festivala Orgulje Zagrebačke katedrale

Svako ljeto od srpnja do rujna, četvrtkom u Zagrebačkoj katedrali publiku očekuju vrhunski orguljaški koncerti. Do sada ste ugostili više od 80 umjetnika iz cijeloga svijeta i postali ste već pravi ambasadori naše baštine i kulture. Što nas očekuje za ovo jubilarno izdanje?

Zahvaljujući preč. Josipu Kuhtiću, rektoru Zagrebačke katedrale, ona je uz, naravno, liturgijski i duhovni smisao, dobila i ovaj koncertni, odnosno kulturološki. Zagrebačka katedrala najljepša je crkva u Zagrebu, najveća u Hrvatskoj i dominira glavnim gradom. Kao takva ona je privlačna svakom putniku namjerniku, bio on vjernik ili ne. Ljetni mjeseci u Zagrebu su postali vrijeme kada je grad prepun turista kojima trebamo ponuditi kulturnu baštinu. Naš deseti festival je pomogao da se u Zagrebu obogati kulturna i turistička ponuda. Festival organizira udruga Zvuci tišine na čelu s koncertnim violinistom Goranom Končarom i Sandom Vojković. Do sada je na festivalu nastupilo 80 umjetnika iz cijeloga svijeta, koji su ostali fascinirani Zagrebom, katedralom, orguljama i sjajnom publikom. U našoj zemlji zaista ima publike na koncertima, ljudi ima na misama, što nije slučaj u zapadnoj Europi, koja nama često izgleda kulturno i poželjno. Prvi koncert na rasporedu je sutra, 11. srpnja. Ja ću nastupiti na orguljama, Igor Mrnjavčić na trubi te Antonia Dunjko, sopran. To je već pet godina naše zajedničke suradnje. Predstavit ćemo se programom Bacha, Handela, Albinonija, Bruhnsa, Ebena… Izvest ćemo Ave Mariu suvremenog hrvatskog skladatelja Davora Bobića. Riječ je o skladbi koja je biser suvremene hrvatske literature. Predstavit ćemo i dvije skladbe Franje Lučića, koji je bio orguljaš Zagrebačke katedrale, a do sada nije bio dovoljno poznat široj publici.

Odazivaju li se strani umjetnici rado na festivale u Hrvatsku i s kojim problemima se suočavate prilikom organizacije jednog ovakvog festivala?

Tijekom deset godina nakupilo se puno zadovoljstva, ali i puno ljutnje i frustracije. Ono čega naši ljudi nisu svjesni, a poglavito političari, jest činjenica da je upravo kultura i kulturna baština koju smo naslijedili, nama dala identitet, nešto po čemu smo prepoznatljivi i kvalitetni u Europi. Nas nije nogometna utakmica spasila da budemo dugotrajno prepoznati na karti Europe i svijeta. Upravo nas je kultura spasila da nas netko ne zatre, asimilira i da nas neka velika nacija ne usisa u svoj korpus. Odnos hrvatskih institucija prema kulturi i baštini je nedovoljan, loš i zastrašujuć. Većina festivala muku muči s financijama pa tako i mi. Problema s gostima nemamo. Mnogi orguljaši zovu i žele nastupiti na orguljama Walcker koje su u katedrali od 1855. godine zahvaljujući biskupu Hauliku. Te orgulje poznaju svi orguljaši svijeta, pitaju u kakvom su stanju i žele nastupiti na njima. Veliki problem je financiranje honorara, ali tu onda ‘uskaču’ veleposlanstva stranih zemalja koji na taj način promoviraju svoje umjetnike koji odlaze oduševljeni i Zagrebom, i orguljama, i publikom i kao takvi postaju veleposlanici hrvatske kulture, baštine, Zagreba i katedrale.

Ako je tako velik interes stranih glazbenika koji žele doći muzicirati u Hrvatsku, kako je moguće da ne postoji neka agencija ili direkcija koja bi organizirala koncerte?

Foto: Slavko Midzor / PIXSELL

Žalosno je da smo mi nakon 30 godina od neovisnosti svedeni na to da cijelu kulturu vode pojedinci, entuzijasti i volonteri.  Pitamo se što onda rade institucije u kulturi? Prije nekoliko godina zatvorena je Koncertna direkcija Zagreb odlukom Grada Zagreba. Mi imamo brojne mlade glazbenike, pijaniste, violiniste, koji dolaze s nagradama s prestižnih europskih i svjetskih natjecanja i njima nema tko organizirati koncert. Njihovi roditelji hodaju okolo i lijepe plakate ne bi li njihovo dijete odsviralo koncert i ne bi li netko čuo koncert ili program s kojim su pobijedili.  Cijela priča je svedena na pojedince i manje grupe ljudi, što je kratkoročno zanimljivo, lijepo i daje nekog poleta, ali dugoročno to nije rješenje.

Ususret 10. festivalu Orgulje Zagrebačke katedrale objavili ste i nosač zvuka ”Orguljske toccate iz Zagrebačke katedrale”.

Radi se o literaturi 19., 20. i 21. stoljeća europskih i hrvatskih skladatelja. To su iznimno virtuozne skladbe koje se mogu izvesti na orguljama Zagrebačke katedrale i dočarati njihovu moć, voluminoznost i sve zvukovne boje. Na CD-u su dva hrvatska skladatelja: Franjo Dugan, kao nezaobilazna pojava glazbenog života Zagrebačke katedrale i poznati pijanist Bruno Vlahek. “Toccata Negra” Jeana-Paula Verpeauxa posvećena je baš meni, a od ostalih autora na cd-u su Charles-Marie Widor, Theodore Dubois, Luis Vierne, Max Reger i dr. Objavljivanje CD-a financijski je pomoglo Ministarstvo kulture RH.

Dugo godina ste radili festival Ars Organi Sisciae i zajedno sa Sisačkom biskupijom i biskupom Vladom Košićem uistinu učinili puno za obnovu orgulja toga područja Hrvatske.

Mi smo tada kao udruga Ars Organi Sisciae potakli buđenje svijesti, poticali smo popravak, čuvanje i nabavljanje novih orgulja. Sretna okolnost je bila obnova Sisačke biskupije i dolazak biskupa Vlade Košića koji je od prvog dana pristupio obnovi orgulja i nabavljanju novih tamo gdje su bile potpuno uništene. Malo koja biskupija u Hrvatskoj ima tako angažiranog biskupa kad je o orguljama riječ. Mislim da javnost nije dovoljno upoznata s tim što biskup Košić radi na kulturnom, glazbenom i kulturološkom polju tog dijela Hrvatske.

Edmund Andler Boric, umjetnicki voditelj festivala Orgulje Zagrebacke katedrale.
Foto: Slavko Midzor / PIXSELL

Cijeli razgovor s umjetničkim voditeljem festivala Orgulje Zagrebačke katedrale Edmundom Andlerom Borićem poslušajte ovdje: