Završilo je trodnevno "Sidro" u župi Presvetog Trojstva u Gabela Polju (BiH) u četvrtak. "Sidro" je program za djecu osnovnoškolskog uzrasta, a na njemu je ove, prve godine, sudjelovalo 140 djece i 32 mlada animatora, sve pod budnim okom s. Dijane Mlinarić, karmelićanke BSI. Umjesto pred ekranima, ova su djeca dio školskih praznika proveli u pjesmi, igri i slavljenju Boga.

U pitomom zelenom kraju, na brdašcu Ovčara kod Đakova, smjestilo se prvo hrvatsko svetište Božjeg milosrđa. Mjesto je to koje privlači sve veći broj vjernika željnih blizine i osobnog iskustva Boga koje im nastoji pružiti Pokret Božjeg milosrđa u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji čiji je duhovnik vlč. Miro Tomas, župnik i misnik u samostanu sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj. U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu vlč. Tomas govori o nastanku svetišta Božjeg milosrđa na Ovčari, o tome kako se ova pobožnost proširila među vjernicima te najavljuje proslavu 10 godina svetišta 2020. godine.

Među 350 vjeroučitelja koji su u četvrtak došli na Katehetsku proljetnu školu u Zagreb, o iskustvu rada s djecom za Hrvatsku katoličku mrežu govorila je Anita Bakovljanec koja radi u osnovnoj školi u Varaždinskoj biskupiji.

U župi Presvetog Trojstva u Gabela Polju (BiH) - kao što smo i najavili - započelo je ‘Sidro’, program za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Trodevna razbibriga za školske praznike započela je u utorak vrlo živo, veselo i rasplesano što svjedoči i ova snimka koju su objavili na facebooku.

"Svjetlo, Riječ, voda i kruh četiri su simbola u središtu Vazmenog bdjenja na vrhuncu Vazmenog trodnevlja s kojima se ulazi u proslavu Kristove pobjede nad smrću samim uskrsnućem. Svjetlo donosi nadu u tami jer Krist je svjetlost svijeta", o Vazmenom bdijenju piše asistent na Katedri liturgike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. sc. Milan Dančuo.

U zagrebačkoj prvostolnici izložen je Božji grob, vezeni pokrov koji se čuva u Riznici zagrebačke katedrale iz koje se iznosi samo uoči Uskrsa. Vjernici se od ranog jutra okupljaju i mole pred grobom.

Velika subota je dan tišine i molitve. Vjernici se na taj zadržavaju kod Gospodinova groba te u molitvi razmišljaju o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Toga se dana posjećuje posebno uređen Božji grob u crkvi.

"Štovanje relikvije svetoga Križa u najstarijim rimskim zapisima ima više karakter osobne pobožnosti pa je vrlo vjerojatno da štovanje Križa pod istočnim utjecajem ulazi u liturgiju Velikog petka i stapa se s već postojećom službom Riječi", o značenju i obredima Velikog petka piše asistent na Katedri liturgike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. sc. Milan Dančuo.

Na Veliki petak spominjemo se velikog događaja u povijesti našeg spasenja - utjelovljeni Božji Sin predao se u smrt da nas spasi. Danas, kao i u ono vrijeme, održava se križni put jeruzalemskim ulicama, kao i obredi skidanja Kristova tijela s križa i polaganja u grob.

Na Veliki petak, uz Pepelnicu ili Čistu srijedu, Katolička Crkva propisuje strogi post i nemrs. Vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs.