Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša predvodio je, u subotu 25. lipnja, na spomendan Bezgrješnoga Srca Marijina, u crkvi Svete Obitelji u Solinu svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbitere zaredio dvojicu đakona: Antuna Matu Antunovića i Klementa Radosoljića na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije te bogoslova fra Richarda Kakule Mahamba za đakona Franjevačke provincije Svetog Benedikta Afričkog (Demokratska Republika Kongo).

Domaslovečki sin franjevac Vatroslav Frkin proslavio je 50 godina svećeništva u nedjelju 26. lipnja svečanom euharistijom u Kući susreta Tabor u Samoboru.

Nakon što je na ostacima srušene crkve sv. Filipa u Mrkoplju podignut sakralni postav, na njemu je 25. lipnja podijeljen sakrament krsta Maši, četvrtom djetetu u obitelji Kasović.

Pozdrav i zahvala koju je mons. Milan Zgrablić izrekao na kraju svoga biskupskog ređenja na spomendan Bezgrješnog srca Blažene Djevice Marije, 25. lipnja 2022. u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Dužnost je biskupa koadjutora pomoći biskupu u sveukupnoj upravi biskupije, što uključuje dužnost zamjenjivanja biskupa ako je odsutan ili zapriječen, kao i preuzimanje službe generalnog vikara.

Članovi Počasne straže ispovijedaju posebnu ljubav i poštovanje prema presvetoj Euharistiji, posadašnjenju Isusove žrtve za ljude i sakramentu njegove trajne prisutnosti na zemlji.

Ova vrlo skromna Kongregacija nastala je poput cvijeta s Kalvarije iz misli o pobožnosti i ljubavi prema Presvetim Srcima Isusa i Marije, prema Crkvi i svećeništvu te iz misli o zadovoljštini za bezbrojne uvrede koje se u našim nesretnim vremenima nanose božanskom Veličanstvu i našoj svetoj vjeri.

Don Antun Nižetić predstavio je crkveni pokret naziva Neokatekumenski put poručivši kako je život u zajednici s braćom i sestrama lakši i ljepši jer živeći u zajedništvu nismo prepušteni sebi samima. Osima toga, sam Isus Krist pozvao je na život u zajedništvu s drugima koje trebamo naučiti ljubiti kao što ljubimo sami sebe.

Priča o euharistijskom čudu u Irskoj proširila se društvenim mrežama. “Euharistijski službenik slučajno je ispustio posvećenu hostiju na pod dok je dijelio svetu pričest. Svećenik ju je potom stavio u malu posudu s vodom da se otopi. Nakon što je nešto kasnije išao provjeriti, otkrio je da je voda krvave boje. Dodao je još vode, a zatim kasnije vidio da je hostija poprimila izgled krvavog mesa.”

Terezija Martin je odrastala zadnjih desetljeća 19. stoljeća kada je bilo snažno prisutno štovanje Božanskog Srca Isusova. Karmelićanski samostan u koji je Terezija ušla bio je također posvećen Presvetom Srcu. Godine 1887. Terezija je sudjelovala u hodočašću u Rim koji je imao za cilj očitovati vjernost francuske Crkve osporavanom Papi Leonu XIII povodom njegovog svećeničkog jubileja. Prije nego što su ostavili Paris hodočasnici su se posvetili Presvetom Srcu u kripti nedovršene Bazilike Presvetog Srca na Montmartreu. Terezija je kasnije poslala svoju zlatnu narukvicu da čini dio velike monstrance u Bazilici. Također je poput drugih hodočasnika nosila zlatnu medalju Presvetog Srca.