Očevi i sinovi
Na igralištu gdje su se moji sinovi igrali kao djeca, često bi stali usred brčkanja i trčali do mene. Dodirnuli bi mi ruku ili se naslonili na mene bez daha prije nego što bi se vratili na bilo koju igru koja bi ih zaokupila. Bilo je to kao da sam ja stanica za punjenje baterija – ali ne kao poticaj njihovoj energiji, koja je bila bezgranična, već da im napunu dušu. Tata je ovdje; sigurni smo.