Ali, da bismo mogli širiti Kristov miomiris, moramo „razbiti alabastrenu posudu” (usp. Iv 12,3). Zatvorena posuda s miomirisom ne širi miris. Posuda je, zapravo, naša narav,  naše „ja”, naš intelektualizam. „Razbiti posudu” znači predati se potpuno Bogu, biti poslušan do smrti, poput Isusa. Bez ljubavi, žrtve i molitve, duhovno pomazanje i darovi Duha, ostaju u nama neplodni. Zato molimo da se sila Duha spusti na nas, da nas mekša, mijesi, oblikuje na sliku Kristovu.

Riječima ‘bdijte i molite’ završava Isus svoje javno djelovanje, to su njegove posljednje riječi prije muke i smrti, posljednji uputnici upućeni javnosti. Započeo je svoje djelo obećavajućim ‘kraljevstvo je Božje blizu, obratite se i vjerujte Evanđelju’, a završava tragičnim ishodom, finišom, ‘finale’ u kome se govori kako ni kamen na kamenu ne će opstati.

Ali odrasti znači pomicati svoje granice, rasti u zrelosti, rasti u odgovornosti, rasti u ljubavi, rasti u svijesti da je samo Bog dovoljan i da nasljedovati Krista nužno znači nositi križ, križ koji nam nije pretežak, jer Bog nam ne bi dao ono što ne možemo podnijeti, ako molimo i volimo.

O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva donosi važne riječi koje mogu poslužiti kao ispit savjesti supružnicima, ali i svima onima koji se pripremaju za brak.

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo.

Crkvena godina završava i počinje ranije od građanske - i to s razlogom. Naš Gospodin zna da nam treba vremena da pripremimo svoja srca - da čujemo poruke onih koji 'viču u pustinji'. Vrijeme došašća nam je dano kao početak: vrijeme da se ‘probudimo’ u spoznaji dolaska našega Spasitelja.

Pod njegovim vodstvom krenuo je Izrael prema zemlji obećanja, a upravo su Josipovi sinovi, tj. njihova plemena dobila prostor Samarije pa otuda i razumljivo pitanje Isusu u Iv 8,48: „Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?” Isus je sin Josipov, iz Nazareta (usp. Iv 1,45). On je Mesija koji je pokazao Božju vladavinu pobjedom nad zloduhom (usp. Iv 10,21).

Odlučimo se živjeti kršćanstvo punim plućima. Jedna pluća su molitva, a jedna pluća su služenje, služiti, uprljati ruke. Misa je izvorni dio kršćanskog života, ali pružiti ruke potrebitima je dati sve ono što smo primili na misi.

"Bog je probudio muško i pustio kao jak vjetar da napokon zapuše Crkvom, da nas osvježi muževnošću, snagom vjere, mišićima Duha, brižnošću očeva koji ljube i vole....dočekali smo, probudili su se, ne kleče samo, već stupaju, tiho, tiho da ne probude djecu ali snažno da pakao drhti i plače od muke, jer dolaze, napokon dolaze momci spremni na borbu za Boga, za obitelj". Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Strah Gospodnji koji je ubrojen među sedam darova Duha Svetoga je sinovski ili čisti strah. Zajedno s drugim darovima Duha Svetoga, Strah Gospodnji ne djeluje na ljudski način, već na anđeoski, ili bolje rečeno na Božji način.