Blagoslov je dar Božje milosti. To je dodir Njegove ruke na naš život, Njegova intimna prisutnost koja nas hrani i jača.

Naš pojedinačni hod nas dovodi na zajedničko mjesto, u crkvu, Božji hram. Tu se na ulazu križamo blagoslovljenom vodom, sjećajući se svoga krštenja po kojem smo postali članovi Kristove Crkve i Božjeg naroda.

Kad živiš kao vječno biće, tvoj Bog nije zdravlje, nije novac, ugled, moć, tvoj Bog je Bog života, ovog sadašnjeg i onog vječnog i zato si spreman čvrsto stajati u nevoljama i kušnjama života i u isto vrijeme kretati se prema nebu, gledajući uvijek u vječnost te znajući da te Bog života pokreće i kada ti je najteže.

Katolička karizmatska zajednica "Božja pobjeda" objavila je treći podcast na temu patnje, a gosti su bili Marija Blagović i Ante Bilaver. Oni su iz vlastitog iskustva posvjedočili u čemu leži ključ izlaska iz teških životnih trenutaka. 

Vjera prestaje biti besplodna i postaje djelotvorna kada nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo. To je svakodnevno ulaženje u priču Božjeg susreta s čovjekom.

1. listopada 1950. u Parizu je pogubljen 27-godišnjak koji je ubio policajca tijekom neuspjele pljačke. Tri godine koje je Jacques proveo u samici, čekajući smaknuće, bile su vrijeme obraćenja i preobrazbe. U zatvorskom kapelanu našao je prijatelja i potporu, njegovi zatvorski dnevnici otkrivaju čovjeka čiji je život preobrazila Božja pomirujuća i iscjeljujuća ljubav. Postoje li oni kojima Bog ne može oprostiti, ako se iskrena srca pokaju?

"Jednu stvar koju sam naučio iz osobnog iskustva je da kada idete u posjet bolesnoj osobi, koja se loše osjeća, ne smijete previše pričati. Uzmite ga za ruku, pogledajte ga u oči, recite nekoliko riječi i ostanite tako", rekao je papa Franjo odgovarajući bogoslovu na pitanje o važnosti gesta.

Don Josip Mužić predvodio je duhovnu obnovu o temi predbračne i bračne čistoće u župnoj crkvi sv. Petra apostola u predjelu Ploče u Zadru u subotu, 12. studenoga, na poziv pločanskog župnika don Damira Šehića.

Dobri vođe znaju da je vladanje nad svojim podređenima i naglašavanje vlastitog autoriteta obično recept za katastrofu. To bi trebali činiti samo kada situacija toliko izmakne kontroli da moraju postaviti zakon, ali izvan takvih strašnih okolnosti, uvijek je bolje da se vođe poistovjete s ljudima pod svojom skrbi i naglase stvari koje ih ujedinjuju nego one koji ih dijele. To čini ljude mnogo prijemčivijima za ono što imaju za reći i potiče sklad i mir među njima.

Na 33. nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Brune Diklića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. "Kad ne bi bilo vječnog života, uskrsnuća mrtvih i Kristova ponovnog dolaska, sve što činimo ovdje na zemlji bilo bi uzaludno. Tada naš život ne bi imao svoju konačnu svrhu. Upravo nas kršćanstvo uči da Isus Krist daje smisao našem životu, djelima, ali i našoj patnji. Štoviše, on sâm je smisao i potpuno ostvarenje ljudskog života", poručuje vlč. Diklić.