Ali odrasti znači pomicati svoje granice, rasti u zrelosti, rasti u odgovornosti, rasti u ljubavi, rasti u svijesti da je samo Bog dovoljan i da nasljedovati Krista nužno znači nositi križ, križ koji nam nije pretežak, jer Bog nam ne bi dao ono što ne možemo podnijeti, ako molimo i volimo.
Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina br. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. Brat Jakov od Križa inače je liječnik, a ove jeseni zaređen je za đakona. Na Instagramu je promišljao o zrelom odrastanju. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Odrasti znači naučiti prijeći preko svojih potreba da bi bio tu za druge. Kao majka koja, i kad sâma ima temperaturu, ostaje budna da bi njegovala bolesno dijete, kao majka koja će pojesti ostatke jela da bi dijete moglo jesti ono što voli. Odrasti znači prihvatiti realnost umora, nenaspavanosti, žuljeva, uvijek pomičući granice onoga što si prije smatrao svojim maksimumom. To znači prihvatiti istinu da svi ljudi imaju svoje križeve, da ih nemaš samo ti. Život me naučio da su često ljudi s najtežim križevima bili najspremniji pomoći drugima da nose svoje. Često su opravo oni bili rame za plakanje drugima, dok im se samima duša raspadala.
Ti su odrasli ljudi stavljali sebe na prvo mjesto samo onda kad su noseći svoj križ, vukli za sobom križeve onih oko sebe.
Često su upravo oni financijski pomagali drugima, premda su sami u ozbiljnoj oskudici. Često su upravo oni najrevnije molili za druge u potrebi manjoj nego što su oni sami. I pritom nisu tražili ništa za sebe. Ti odrasli ljudi prihvaćali su terete drugih, nisu omalovažavali teškoće drugih, nisu osuđivali padove drugih, znajući da postoji mnogo toga što se ne vidi, mnogo olakotnih okolnosti, mnogo rana samo Bogu znanih, jer te vlastite rane nauče biti strpljivim, nauče te gledati širu sliku. Ti su odrasli ljudi stavljali sebe na prvo mjesto samo onda kad su noseći svoj križ, vukli za sobom križeve onih oko sebe. Jer to odrasle osobe čine. One ne traže molitve, već mole za druge. Ne žale se, već slušaju žalbe. Ne plaču javno, već brišu suze drugima.
Kad si na rubu snaga, traži pomoć, traži molitvu, plači.
Sve ovo ne znači da odrasla osoba treba biti stijena koja se nikad ne može slomiti, otok koji stoji sam i kojemu nitko ne treba. Ne. Kad si na rubu snaga, traži pomoć, traži molitvu, plači. Ali odrasti znači pomicati svoje granice, rasti u zrelosti, rasti u odgovornosti, rasti u ljubavi, rasti u svijesti da je samo Bog dovoljan i da nasljedovati Krista nužno znači nositi križ, križ koji nam nije pretežak, jer Bog nam ne bi dao ono što ne možemo podnijeti, ako molimo i volimo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.