Kada Bog želi govoriti najdubljem dijelu našega bića, On govori izravno našem srcu. Ako želimo iskusiti Božji glas u nama, tada moramo biti u stanju eliminirati sve što bi moglo odvratiti Božju tihu riječ u našem srcu.

Ocu je bilo dovoljno stalo da pošalje svoga Sina da podijeli sa mnom moje probleme i frustracije. Božansko dijete bilo je poruka koja mi je poslana, kako bih se mogla suočiti s patnjom i kušnjama svakodnevnog života. Više nije bilo puste samoće, već samoće s Onim koga sam voljela i koji voli mene. Različite patnje i boli i dalje mi se javljaju, ali Isus i ja ih prihvaćamo zajedno.

Dok ulazimo dublje u božićno vrijeme, pokušajmo nasljedovati svetog Stjepana u njegovoj vjeri, hrabrosti, ljubavi i žrtvi; uvijek izabirući Krista i odvraćajući se od zla. Neka neprestano polažemo svoje živote za Isusa, budući dostojni svjedoci njegova Evanđelja. Jer Isus je rekao: “Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Ivan 15,13).

Mudraci su se pokrenuli i slijedili zvijezdu. Josip se pokrenuo i slijedio svoje snove. Marija se pokrenula i slijedila anđeosku riječ. Apostoli su se pokrenuli, ostavili mreže i pošli za Isusom. Pavao je ugledao znak, uskrsloga Gospodina, pokrenuo se, napustio svoje dotadašnje proganjanje Crkve i, postavši Kristovim učenikom, postao je velikim učiteljem kršćana.

Moramo koračati u dubine, a to je put prema Kalvariji, put prema prolijevanju krvi za Krista.

Bog je cijeli svijet stvorio radi radosti koju slavimo na Božić. On je oblikovao ljudsku narav tako da svaki čovjek, žena i dijete želi božićnu radost i traži ispunjenje u Betlehemu u rođenome Spasitelju.

"Marijo, molim te, pomozi mi", jecala sam dok je moja beba dojila. “Ne znam kako biti majka. Molim te, budi mi majka", piše u svjedočanstvu o nađenoj bliskosti s našom nebeskom majkom Marijom.

Nije toliko Njegovo rođenje bacilo sjenu na Njegov život i tako dovelo do Njegove smrti; radije je da je Križ bio tu od početka, i bacao je svoju sjenu unazad na Njegovo rođenje.

Na svetkovinu Rođenja Gospodinova iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Antuna Japundžića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na katedri ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Na Badnjak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Josipa Ivešića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika u đakovačkoj župi Dobroga Pastira. "Iznova otkrijmo onu zvijezdu, ono svjetlo koje su slijedila tri kralja, a ono ih je dovelo do štalice, do onoga koji je svojim svjetlom obasjao njihove živote i učinio ih drugim i drukčijim ljudima. Učinio ih je ljudima koji više nisu u srcu nosili strah, neizvjesnost, neodgovorena pitanja, lutanje… već jasan životni put i pravac", poručuje preč. Ivešić.