Koncert u čast Čede Antolića, barda hrvatske duhovne glazbe, održat će se u nedjelju 10. listopada u crkvi Kraljice Svete Krunice gdje je kantautor 20 godina glazbeno djelovao. Na koncertu će nastupiti zbor Hrid i prijatelji koji su za života s njime surađivali, a pjevat će pjesme s Čedina postumno objavljenog albuma ‘Živim’.

Bit će to glazbena večer posvećena njegovoj ostavštini snimljenoj prije 20 godina u jednom dahu, albumu koji Čedo nije imao interesa objaviti za života, jer volio je više družiti se, pjevati i snimati s drugima, no to je album koji i danas ima svoju svježinu i autentičnost, osobito važnu za današnje vrijeme.

Eva Vukina – Čedo Antolić

O ovom nikad do sada objavljenom uratku u Čedinoj izvedbi u emisiji Sacro Ritam Hrvatskoga katoličkog radija govorio je Čedin sin Matija Antolić.

‘To bute vi objavili kad mene više ne bu!’

“Razmišljali smo dosta o tome kako nazvati ovaj album i onda je samo u jednom trenutku sinula ideja: ‘Čedo – Živim!’ I doista ne bi bilo boljeg rješenja. To je već praktički 20 godina stara snimka. Mislim da je to bila 2001. godina, ali nema veze, tata se nije puno bavio brojkama, nećemo ni mi. Zaista je to posebno djelo stoga što je sam Čedo na neki način odredio sudbinu tog CD-a, jer je sam za njega rekao: ‘To bute vi objavili kad mene više ne bu!'”

Ušao je u studio i u jednom običnom terminu od sat, sat i pol, u dahu je odsvirao 14 pjesama

Radi se o 14 pjesama koje je Čedo Antolić snimio sam uz svoju gitaru, staru Fendericu; ušao je u studio i u jednom običnom terminu od sat, sat i pol, u dahu je odsvirao 14 pjesama, nastavlja Matija. No budući da nije htio svirati sam, već sa zborovima i ljudima, pjesme su ostale po strani.

“Taj CD prethodio je albumu ‘Jutro’ i nikada nije objavljen, no po providnosti i iz poznanstva između Renea Medvešeka i Čede dogodilo se ovo divno djelo koje je objavljeno baš sada. Ono ima i posebnu težinu, jer tata je svoje izvođačke sposobnosti uvijek stavljao u drugi plan kako bi došli do izražaja zboraši, glazbenici, ovi, oni, ‘dajte pjevajte’ – uvijek je na tome inzistirao… On je vjerojatno razumio da je to dobar materijal, ali nije ga to u tom trenutku zanimalo, htio je svirati s ljudima, družiti se s ljudima i dijeliti svoju glazbu s njima. Zato ovaj album ima posebnu težinu i predivno je da ovo prevrijedno djelo postoji”, kazao je Matija.

‘Nitko mu tu nije smetao!’

Na ovom albumu su, takoreći, ‘sirove’ ideje nekih pjesama koje smo kasnije upoznali u studijskoj, ali i zborski obogaćenoj verziji, o čemu i sam Matija Antolić svjedoči: “Ispada kao da je ovo demo snimka, ali snimka je vrhunska i tu je tata apsolutno u svom elementu, kako bismo mi rekli, ‘nitko mu tu nije smetao’ (smijeh) i stvarno nije ga baš uvijek bilo lako pratiti, to dobro znaju ljudi koji su s njime radili, ali treba reći da je on vrlo koncizno i koncentrirano snimao pjesme. Nije pod svaku cijenu hrlio snimiti sve što mu sine. Pažljivo se odnosio prema tonovima i zbog toga je cijeli njegov opus jedna vrlo široka lepeza pjesama, glazbenih stilova, ali nikad komercijalna; uvijek je stvarao autorsku duhovnu pjesmu i to se čuje.”

Čedo Antolić / Foto: Hrvoje Josip Bišćan

Matija se prisjetio i Čedine spontanosti i umjetničkog pristupa pri svakoj izvedbi pjesme, kako na probama, tako i na koncertima: “To se ovako na koncertima događalo: prvo smo svi sa strepnjom gledali kad bi koncert počinjao što će se zapravo dogoditi, a kako je koncert odmicao to je sve više prerastalo u čistu radost igre, u jedan spontan i lijep događaj. Poznata je njegova izjava zborašima: ‘Probe su važnije nego koncerti! Na probama moramo biti pravi, koncerti će doći i proći, a probe su mjesto koje treba posebno shvatiti, posebno doživjeti i posebno im pristupiti.'”

‘Ajmo se družiti, ajmo slikati svoje pjesme!’

Također je kazao da album ‘Živim’ nije samo sjećanje ili nekakva ogledna snimka onoga što je Čedo radio, već se radi o vrlo vrijednom i bitnom djelu upravo za vrijeme u kojem se nalazimo i u kojem produkcija često puta uzima izvođaču autentičnost.

Urednik emisije ‘Sacro Ritam’ Slavko Nedić i Matija Antolić / Foto: Martin Justin

Kolika je bila Čedina umjetnička i stvaralačka spontanost, Matija se prisjetio i ovim riječima: “Jednom prilikom Čedo je rekao ljudima: ‘Ajmo se družiti, ajmo slikati svoje pjesme!’ Za njega su to sve bile boje, jedna paleta, sve je to gledao kao jedan ogroman papir na kojem se igrao sa svime. Slušao je od klasike, gospela i bluesa do kantuala, sve je to poznavao, ali da ste ga pitali kako su svi ti elementi u njegovoj glazbi, rekao bi: ‘Pa nemam pojma! Glazbu radim po osjećaju!’ I to je to!”

‘Matija, daj ti pjevaj!’

Posvjedočio i kako ga je tata natjerao da počne pjevati. Naime, na jednom od koncerata Čedo se u nekom trenutku počeo pretvarati da ga je zaboljelo grlo i da ne može pjevati rekavši: ‘Matija, daj ti pjevaj!’ Matija je, da spasi koncert, započeo pjesmu: “Sjećam se točno tog trenutka, pjesma je bila ‘Tama’. Ja nikad do tad nisam tu pjesmu otpjevao, svi smo uvijek slušali njega. I tako kreće uvod, mi sviramo, ja čekam da on počne pjevati, sekunde su u pitanju, no on ne posustaje, sjedi, kašlje… Krenemo svirati još jednom uvod i ja počnem pjevati, a on se smije (smijeh). I uspio je!”

‘Nepodložan modama, stvarao je iskreno i temperamentno’

Uz svoje dojmove Čedinih umjetničkih i stvaralačkih trenutaka, Matija Antolić izdvojio je i riječi Vladimira Lončarevića koji je o kantautoru na omotnici albuma ‘Živim’ napisao: ‘Nepodložan modama, stvarao je iskreno i temperamentno, rječju i glazbom, u jedinstvu i suglasju s likovnim izrazom, otvarao je obzorja novoga, a ostao duboko ukorijenjen u tradiciju.’