Približavamo se danu Isusova uskrsnuća i Njegove pobjede nad grijehom i smrću. Za vjernike je Uskrs središte cijele liturgijske godine i središnje otajstvo vjere. Godinama već u medijima na Uskrs čitamo naslove kako je riječ o najstarijem i najvećem kršćanskom blagdanu, o jednom od tri najveća kršćanska blagdana, o najvećem kršćanskom blagdanu, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće od mrtvih i slične.

Uskrs nije blagdan već svetkovina

No Uskrs zapravo nije blagdan već svetkovina. Ili kako je za Hrvatsku katoličku mrežu rekao liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko: “Često puta se u medijskom prostoru, osobito onom marketinškom, govori o božićnim i uskrsnim blagdanskim danima pa je vjerojatno onda i od tuda riječ blagdan ušla u redovitu upotrebu dok se govori o svetkovini Rođenja ili Uskrsnuća Gospodinova, kako inače i glasi puno ime svetkovina Božića i Uskrsa”. Vlč. Hačko kaže kako je zanimljivo u ovom kontekstu spomenuti kako čak i latinski jezik ima dva pojma kojima jasno razlikuje svetkovinu (sollemnitas) od blagdana (festum). “Stoga je svako preporučljivo da, kada se govori ili piše o Uskrsu ili Božiću govori o svetkovinama Uskrsnuća ili Rođenja Gospodnjega. Tako ćemo odmah i samom upotrebom pojma svetkovina naznačiti da se radi o slavlju koje je najveće”, naglašava liturgičar Hačko.

Što je to svetkovina? Što je blagdan? Što je spomendan? Koje su glavne razlike?

Sljedeći učenje Drugog vatikanskog sabora, papa Pavao VI. u svom Apostolskom pismu kojim se odobravaju „Opća načela o liturgijskoj godini i novi Opći rimski kalendar“, od 14. veljače 1969., ističe da „slavljenje vazmenog otajstva zauzima središnje mjesto u kršćanskom bogoslužju, a očituju ga njegov dnevni, tjedni i godišnji krug“, kaže vlč. Hačko.

Podsjeća da, govoreći o liturgijskim danima, prethodno spomenuti dokument progovara i o svetkovinama, blagdanima i spomendanima o kojima uči u br. 8-10: „Dok u krugu jedne godine slavi otajstvo Kristovo, Crkva posebnom ljubavlju štuje i blaženu Bogorodicu Mariju te pobožnosti vjernika predlaže spomendane mučenika i drugih svetaca.

Sveci koji imaju opći značaj slave se obavezno u općoj Crkvi; drugi se upisuju u kalendar ali se njihovo slavljenje ostavlja na volju ili se pak prepuštaju da ih slavi svaka pojedina Crkva, narod ili redovnička obitelj.

Liturgijska slavljenja se prema važnosti koja im se pridaje ovako razlikuju i nazivaju: svetkovina, blagdan, spomendan.“

U nastavku, ističe vlč. Hačko, dokument uči o specifičnostima svakoga od ova tri stupnja:

• „Svetkovine su najznačajniji dani i njihovo slavljenje počinje s I. Večernjom prethodnog dana. Neke svetkovine imaju i vlastiti obrazac mise bdijenja, koji se upotrebljava uvečer prethodnog dana, ako se slavi misa u večernje sate“ (br. 11).
• „Blagdani se slave u okviru prirodnog dana: nemaju I. Večernje, osim ako se radi o blagdanima Gospodnjim što padaju na nedjelje „kroz godinu“ te zamjenjuju i časoslov tih nedjelja“ (br. 13).
• „Spomendani su ili obvezatni ili neobvezatni. Njihovo se slavljenje usklađuje sa slavljenjem svagdana na koji padaju po načelima što se izlažu u općim uredbama Rimskog misala i Časoslova“ (br. 14).
• „Svagdani su dani u tjednu što dolaze iza nedjelje. Slave se različito, već prema svojoj važnosti“ (br. 16).

Tablica liturgijskih dana prema redu prednosti

A pitamo li se što, gdje i kako od ovih dana ima prednost u liturgijskim slavljenjima tijekom liturgijske godine, pomaže „Tablica liturgijskih dana prema redu prednosti“ (br. 50), kaže HKM-ov sugovornik.

Tako se u prvi stupanj slavlja (svetkovine) ubrajaju:

1. Vazmeno trodnevlje muke i uskrsnuća Gospodnjega
2. Božić, Bogojavljenje, Uzašašće i Duhovi.
   Adventske, korizmene i uskrsne nedjelje, Pepelnica,
   Dani Velikog Tjedna, od ponedjeljka do četvrtka uključivo.
   Dani uskrsne osmine
3. Svetkovine Gospodnje, Blažene Djevice Marije, svetaca uvrštenih u opći kalendar.
   Dušni Dan.
4. Vlastite svetkovine, i to:
   a) Svetkovina glavnog Zaštitnika mjesta ili naselja ili grada.
   b) Svetkovina posvete ili godišnjica posvete vlastite crkve.
   c) Svetkovina naslovnika vlastite crkve.
   d) Svetkovina ili naslovnika ili utemeljitelja ili glavnog zaštitnika Reda ili Kongregacije.

Drugom stupnju (blagdani) pripadaju:

5. Blagdani Gospodnji upisani u opći kalendar,
6. Nedjelje božićnog vremena i nedjelje „kroz godinu“.
7. Blagdani Bl. Dj. Marije i svetaca uvršteni u opći kalendar.
8. Vlastiti blagdani i to:
   a) Blagdan glavnog zaštitnika biskupije.
   b) Blagdan godišnjice Posvete katedralne crkve.
   c) Blagdan glavnog zaštitnika pokrajine ili provincije, zemlje većeg područja.
   d) Blagdan naslovnika, utemeljitelja, glavnog zaštitnika Reda ili Kongregacije i redovničke provincije sačuvavši ono što je rečeno pod br. 4.
   e) Svi ostali vlastiti blagdani neke crkve.
   f) Drugi blagdani ubilježeni u Kalendar pojedine biskupije ili Reda ili Kongregacije.
9. Adventski svagdani od 17. do 24. prosinca uključivši i dane božićne osmine.
   Korizmeni svagdani.

A trećem stupnju (spomendani i svagdani) pripadaju:

10. Obvezatni spomendani općeg Kalendara.
11. Obvezatni spomendani vlastiti i to:
    a) spomendani drugotnog zaštitnik mjesta, biskupije, pokrajine, provincije, zemlje i većeg područja, Reda ili Kongregacije i redovničke provincije.
    b) Drugi obvezatni spomendani uvršteni u kalendar pojedine biskupije, Reda ili Kongregacije.
12. Neobvezatni spomendani koji mogu biti i na dane o kojima je govor pod br. 9. ali to na poseban način koji je određen u Uredbi Rimskog misala i časoslova. Na isti ovaj način kao neobvezatni spomendani mogu se slaviti i obvezatni spomendani koji slučajno padnu na korizmene svagdane.
13. Adventski svagdani do dana 16. prosinca uključivo.
    Svagdani Božićnog vremena od 2 siječnja do subote poslije Bogojavljenja.
    Svagdani uskrsnog vremena od ponedjeljka iza Vazmene osmine do subote prije Duhova uključivo.
    Svagdani „kroz godinu“.

Zašto Crkva stupnjuje važne dane, od kada i na koji način?

Liturgičar Hačko podsjeća da kako nas i uči Drugi vatikanski sabor, „Dobrohotna Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane tijekom godine svetim spominjanjem slavi spasonosno djelo svojega božanskog Zaručnika“ (SC, br. 102). Naglašava kako upravo to sveto spominjanje ima prednost pred svim drugim liturgijskim slavljima unutar jedne liturgijske godine unutar koje posebno mjesto zauzima nedjelja: „Svakoga tjedna, u dan što ga je nazvala Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodinova uskrsnuća; skupa s njegovom blaženom mukom ona ga svetkuje također jednom u godini najvećom svetkovinom Vazma“ (SC, br. 102).

Isto tako, „u svetkovanju toga godišnjeg ciklusa Kristovih otajstava sveta Crkva s posebnom ljubavlju časti Blaženu Mariju Bogorodicu koja je nerazrješivom svezom povezana sa spasenjskim djelom svojega Sina“ (SC, br. 103).

„Osim toga, Crkva je u godišnji ciklus unijela spomene mučenika i drugih svetaca…“ (SC, br. 104).

A zašto su nam svi ti dani važni i kako ih slaviti, odgovor, kaže vlč. Hačko,  također nalazimo u Konstituciji Sacrosanctum Concilium: „kako bi se pobožnost vjernika na dužan način hranila u slavljenju otajstava kršćanskog otkupljenja, osobito vazmenog otajstva… Neka se srca vjernika usmjere u prvom redu prema Gospodnjim blagdanima kojima se tijekom godine slave otajstva spasenja. Neka stoga Proprium de Tempore (tj. tekstovi vlastiti pojedinim vremenima crkvene godine) dobije prednost pred svetačkim blagdanima da se na dužan način slavi cijeli ciklus otajstava spasenja.“ (br. 107-108).

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.