U članku Papa će tinejdžera preminulog od leukemije proglasiti svecem. Pripisao mu je čuda na portalu Index.hr navodi se kako je papa Franjo pripisao drugo čudo talijanskom tinejdžeru koji je u kratkom životu koristio svoje kompjutorske vještine za širenje vjere i time mu omogućio da bude proglašen svecem, prvim u generaciji milenijalaca. U rubrici “Glas istine” bavimo se time “pripisuje” li papa (budućim) svecima čuda. O procesima kanonizacije i beatifikacije razgovarali smo s vlč. mr. sc. Tomislavom Hačkom, vicepostulatorom za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije.

Svrha procesa (kauze)

Vlč. Hačko za HKM kaže da se u pokretanju nekog procesa (kauze) beatifikacije, ponekad čuje i pitanje zašto je za čovjeka (sveta života) uopće i potreban jedan takav proces. U tom smjeru precizira uputa Santorum Mater: „Svrha kauza jest da se prikupe dokazi za postizanje moralne sigurnosti o herojskim krepostima ili mučeništvu [ili dara života, op.] sluge Božjega za kojega se traži beatifikacija i kanonizacija“ (čl. 1 – §2.), tumači HKM-ov sugovornik.

Osim što je prije pokretanja samoga postupka potrebno utvrditi glas svetosti ili glas mučeništva ili glas dara života, također se utvrđuje „uživa li sluga Božji u znatnijem dijelu naroda Božjega vjerodostojan i raširen glas svetosti ili mučeništva [ili dara života], zajedno s vjerodostojnim i raširenim glasom znakova. Glas treba biti spontan, a ne umjetno stvoren. Treba biti postojan, trajan, raširen među vjerodostojnim osobama i prisutan u znatnijem dijelu naroda Božjega“ (čl. 7 – §1.-2.), podsjeća vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije.

Nakon što je o ovoj temi već iscrpno pisano, ovdje želimo ukratko opisati tijek istraživanja o vjerojatnom čudu.

Istraživanje o vjerojatnom čudu (ozdravljenje)

Ovo istraživanje vodi se odvojeno od redovitog procesa beatifikacije te se u tom smislu, u biskupijskoj fazi istraživanja, kao službenici istraživanja imenuju i stručnjaci, ovisno o vrsti vjerojatnog čuda, bilo medicinski ili tehnički. Zadaća tih stručnjaka jest ispitati svjedoke kako bi se „stvari bolje razjasnile, već prema potrebi i okolnostima“ (usp. čl. 60), objašnjava vlč. Hačko.

Kaže kako sukladno tome, u istraživanju o vjerojatnom čudesnom ozdravljenju, u biskupijskoj fazi istraživanja, svoje svjedočanstvo daju liječnici koji su liječili osobu kojoj se pripisuje čudesno ozdravljenje. Ako navedeni liječnici odbiju podvrgnuti se ispitivanju, tada pod prisegom mogu pripremiti pismeni izvještaj o bolesti i njenom tijeku. Ako i to odbiju, tada biskup može imenovati stručnjaka u medicini koji će primiti svjedočanstvo navedenih liječnika (usp. čl. 107-108), ističe vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije.

Vlč. Hačko tumači da se, uz liječnike koji su liječili osobu, imenuju još i dva medicinska stručnjaka koji se nazivaju stručnjacima koji su pregledali. Oni, „koristeći se odgovarajućim kliničkim i tehničkim pomagalima, moraju utvrditi isključivo trenutno zdravstveno stanje ozdravljenoga, posebno s obzirom na patologiju od koje je ozdravljen, da bi se mogli ustanoviti trenutno zdravstveno stanje ozdravljenoga i trajnost ozdravljenja“ (usp. čl. 109-110).

Završetkom ovog istraživanja, dalje se postupak odvija na sličan način kako je i u redovitom postupku beatifikacije poštujući odredbe Upute Sanctorum Mater, čl. 124-150. Time se završava biskupijska faza istraživanja o vjerojatnom čudu i započinje se s rimskom fazom, kaže vlč. Hačko.

Rimska faza istraživanja o vjerojatnom čudu

Što se tiče ove faze, kratko i jasno je ovaj postupak opisan u Apostolskoj konstituciji Divinus perfectionis Magister, br. 14-15:

„Vjerojatna čudesa Kongregacija proučava na sljedeći način:

1) Vjerojatna čudesa, o kojima za to određeni izvjestitelj pripremi poziciju, prosuđuju se na sastanku stručnjaka (ako se radi o ozdravljenjima, na sastanku liječnika), a njihova se mišljenja i zaključci iznose u iscrpnom izvještaju.

2) Zatim se treba raspravljati o čudesima na posebnom sastanku teologa, te napokon na sjednici otaca kardinala i biskupa.

Mišljenja otaca kardinala i biskupa prenose se Svetom ocu, koji jedini ima pravo odrediti javno crkveno štovanje slugu Božjih“.

Ono što se pak nikako ne smije zaboraviti u jednom procesu beatifikacije ili kanonizacije, jest moliti za čudo koje je dar, ali i potvrda Neba o postignuću nebeskog blaženstva. A što je više zagovornika, veće je i obilje Gospodinova milosrđa, zaključuje vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.