“Ovo je jedna od najmoćnijih priča obraćenja ikad napisanih”, riječi su poznatog obraćenika o. Donalda Callowaya o knjizi Preobražena Patricije Sandoval, mlade Amerikanke meksičkog podrijetla, snažno zauzete u obrani života nerođenih. Patricijina životna priča, naime, vodi od slomljenog doma, teških veza, triju pobačaja, rada u klinici Planned Parenthood, pada u drogu, života s meksičkom mafijom i beskućništva do obraćenja u dodiru Božjeg milosrđa. Nadbiskup San Francisca Salvatore Cordileone također o knjizi piše:”Patricia Sandoval ima doista nevjerojatnu priču o grijehu i patnji, ali i o milosti i iskupljenju. Iznad svega, ona je podsjetnik na to koliko nas Bog ljubi, hoda s nama čak i kad posrćemo i ‘čini sve na dobro onima koji Ga ljube’.” Patricia je svoju životnu priču u travnju podijelila s hrvatskom javnošću u više gradova. Svjedočanstvo koje vam ovdje donosimo izrekla je na proslavi 10 godina udruge Hrvatska za život u crkvi sv. Josipa u Zagrebu, a objavljena je i u emisiji Život biraj Hrvatskoga katoličkog radija.

Nakon svakog pobačaja žena umre u svom srcu!

U prethodnom dijelu svjedočanstva Patricia Sandoval uvela nas je u svoj rani život i sretno djetinjstvo, nagovijestila zlo koje je “načelo” njezinu čistoću i nevinost, a zatim  opisala i teško iskustvo triju pobačaja. U nastavku pročitajte kakve je to posljedice ostavilo na nju i njezina mladića.

“…Nakon svakog pobačaja moje srce je bilo sve više kameno. Nakon svakog pobačaja žena umre u svom srcu”, kazala je Patricia, prisjetivši se kako je bila potpuno nesvjesna bolne duhovne stvarnosti koju je proživljavala nakon svakog učinjenog pobačaja te nastavila:

“Imaš li problem s pobačajem?” Rekla sam: “Ne!”

“Ostavila sam mladića i odselila se u drugi grad kako bih započela novi život. Tražila sam posao u medicini i vidjela u novinama da klinici za pobačaje Planned Parethood hitno treba medicinska sestra koja govori španjolski i engleski. Nikad nisam išla u školu za medicinske sestre, ali sam pomislila: ‘Možda im mogu pomoći u prevođenju’, pa sam se prijavila za posao. Na razgovoru, upraviteljica me je pitala: ‘Imaš li problem s pobačajem?’ Rekla sam: ‘Ne! Ja sam za pobačaj od svoje 12. godine. I sama sam imala tri pobačaja, vjerujem u prava žena.’ Rekli su: ‘Odlično, jer nam treba tvoj španjolski! Puno latinoameričkih žena ide na pobačaj, a mi napravimo 50 pobačaja tjedno. Zaposlit ćemo te kao medicinsku sestru bez ikakvih kvalifikacija. Samo ćemo te tako zaposliti.’ I zaposlili su me ilegalno kao medicinsku sestru, što je vrlo opasno, jer sam bila angažirana da pomažem liječniku tijekom pobačaja, to se smatra operacijom, a ja nikad nisam bila obučena da radim bilo što vezano uz operacije. To je stvarno opasno.”

Uništit ćeš si život! Ovo je najbolja opcija za tebe!

“Tako sam počela s radom u ponedjeljak kad sam morala savjetovati sve mlade djevojke, njih 50. Upraviteljica mi je rekla: ‘Moraš učiniti sve što je u tvojoj moći da te djevojke stignu na termin za pobačaj. Ako vidiš da plaču, nema druge opcije osim pobačaja i moraš ih prisiliti da dođu. Nikada ne smiješ koristiti riječ ‘beba, otac, majka, on, ona’, pa čak ni riječ ‘fetus’, jer i ta riječ daje ljudskom biću dostojanstvo, te riječi su zabranjene. A tijekom ultrazvuka nikada nećeš dopustiti ženi da gleda u ekran. Ako te i moli da ga vidi, ekran mora biti okrenut prema liječniku.’ Nije mi bilo jasno zašto me obučava da promijenim rječnik, da ne budem suosjećajna sa ženama koje plaču, ali sam ipak mislila da radim nešto dobro. Kad bih vidjela trinaestogodišnju djevojčicu kako plače, rekla bih joj: ‘Uništit ćeš si život! Ovo je najbolja opcija za tebe!’ A onda je došla srijeda. To je bio dan kad sam morala asistirati pri pobačaju i tada sam spoznala istinu.”

Upamti, vrijeme je novac, stoga svaki pobačaj može trajati samo pet minuta!

Bio je to najbolniji trenutak za Patriciju, trenutak u kojem je shvatila što je uistinu pobačaj za razliku od onoga što joj je bilo rečeno tog presudnog dana na nastavi u šestom razredu osnovne škole. “Ovaj dio je jako teško za čuti, jer je pobačaj ružan i neugodan”, nastavila je svoje svjedočanstvo moleći sve prisutne u ime Isusa Krista da smognu snage do kraju čuti njezinu priču:

“Tako sam u srijedu ujutro stigla na posao i upraviteljica me odvela u svoj ured rekavši: ‘Danas ćeš asistirati pri pobačaju. Nikada nikome nećeš reći što se događa iza vrata ove klinike za pobačaje, nikada nećeš reći majkama i očevima da nakon svakog pobačaja njihove bebe bacamo u smeće. A ako vidiš ženu kako plače, ignoriraj te suze, ne možeš joj pomoći, pobačaj joj je jedina opcija. Upamti, vrijeme je novac, stoga svaki pobačaj može trajati samo pet minuta!'”

Pao mi je veo s očiju!

“Tako sam prišla prvoj mladoj djevojci. Bila sam vrlo zbunjena nakon onoga što mi je upraviteljica rekla. Nisam razumjela, ali sam pridobila svoju prvu pacijenticu. Bila je trudna tri mjeseca, padala je u nesvijest na mojim rukama i plakala, no ja se nisam obazirala na njezine suze, već sam je položila na operacijski stol. Potom je ušao liječnik aborter rekavši: ‘Imamo pet minuta! Stanite iza mene, a ja idem pripremiti instrumente.’ Bilo je to prvi put da sam mogla sve vidjeti, jer sam za vrijeme svojih pobačaja bila blokirana, zatvorenih oči, a sada mi je pao veo s očiju i mogla sam sve vidjeti. Vidjela sam njegove oštre instrumente, jer to je bila operacija, vidjela sam i dugu iglu. Ubrizgao joj je sedam injekcija u utrobu za anesteziju, ali anestezija je bila samo za nju. Uključio je vakuumski stroj, to je doslovno vakuum, i to vrlo moćan, 28 puta jači od vašeg kućnog usisivača. Izvadio je vrh vakuuma, to je dugačka metalna šipka, a vrh je bio poput koplja. Započeo je pobačaj i dok sam ja sve gledala, djevojka se trzala i vrištala, izgledalo je nasilno i pomislila sam: ‘On će prekinuti pobačaj jer ovo izgleda jako nesigurno.'”

Je li to uistinu medicinska njega?

No liječnik nije prekinuo, već obavio operaciju na slijepo, ne znajući je li izvadio sav sadržaj i ne videći oštećuje li joj utrobu.

“Shvatila sam da on to ne zna, jer to je čista operacija na slijepo, vrlo nesigurna i opasna. Zato kad mnoge feministice ili političarke kažu: ‘Legalizirajte pobačaj kako biste ga učinili sigurnim’, to je potpuna laž, jer legalan ili ilegalan, pobačaj je uvijek nesiguran. To je zahvat s kopljem u maternici, pri čemu liječnik ne zna što radi. Možete li zamisliti kirurga koji svom pacijentu kaže: ‘Napravit ću Vam operaciju srca. Ugasit ću svjetlo, prekriti oči i operaciju ćemo obaviti na slijepo.’ Je li to uistinu medicinska njega? Je li to stvarno sigurno? Ja sam morala biti liječnikove oči, jer on je mogao samo nagađati da je gotov. Nije bio siguran, mogao je samo nagađati.”

Počela sam vrištati u sebi: “Lagali su mi! Prevarili su me!”

“Zatim sam morala uzeti vrećicu sa sadržajem pričvršćenu za vakuum i otići u malu skrivenu sobu iza vrata klinike Planned Parenthooda. Zatvorila sam vrata za sobom. Ispred mene je bila staklena posuda. Kolegica je izvadila pincetu i rekla: ‘Istresi sav sadržaj na posudu!’ Zaista sam vjerovala da ću sada vidjeti nakupinu stanica, ali na moju veliku žalost i iznenađenje, prema svjetlu je podigla malu ručicu i rekla: ‘Ovo je dio broj 1. Treba nam pet dijelova bebe da aborter zna da je pobačaj uspješno izvršen.’ Prvo što sam primijetila na ručici bili su otisci prstiju i u sebi sam počela vrištati. Otisci prstiju identificiraju nas kao neponovljiva ljudska bića. Svatko ima svoj otisak prsta i to je ono što nam daje identitet. Zatim je pronašla dio broj 2, to je bila mala noga, dio broj 3 i 4, a posljednji dio bila je bebina glava koju je podigla prema svjetlu. Ova mala beba je imala oči, nos, uši. Imala je čak i obrve koje su se počele formirati, a usta ove bebe bila su širom otvorena. Ova beba je osjetila pobačaj jer nije imala anesteziju, ali tamo nije bilo nikoga da čuje njezin glas i nije bilo nikoga da obrani njezin život. I kolegica je poput slagalice složila ljudsko tijelo – ne nakupinu stanica – ljudsko tijelo, i bebu je bacila u smeće. A ja sam počela vrištati u sebi: ‘Lagali su mi! Prevarili su me! Nisam pobacila tri nakupine tkiva, pobacila sam troje vlastite djece, a da to nisam ni znala.’ To iskustvo iza vrata klinike za pobačaje pokazalo mi je da se ovdje događa pravi holokaust djece.“

Pobačaj je najveća rana u srcu Blažene Djevice Marije!

Patricia Sandoval danas na mnogu pobačenu djecu gleda kao na male svece, mučenke našeg vremena, te svoje svjedočanstvo nastavlja riječima: “Želim reći nešto vrlo lijepo o nerođenoj djeci. Znam da gledamo slike pobačene djece sa zgražanjem, zapravo, ne želimo ih ni gledati, jednostavno radije ne bismo ništa ni čuli, jer najlakše je okrenuti glavu na drugu stranu. No ove pobačene bebe, one su svete, one su mučenici. To su mučenici našeg vremena. Mučenike ubijene za Krista progonili su i ubili neprijatelji, ali nerođenu djecu, njih su ubili vlastiti roditelji. Oni su mučenici nad mučenicima našeg vremena i znam da se danas mole za nas.”

Dodala je također kako vjeruje da je pobačaj najveća rana u srcu Blažene Djevice Marije. “Ovo je njezina misija. Pro-life misija pripada našoj Blaženoj Majci, a trijumf protiv pobačaja koji treba zauvijek prekinuti bit će trijumf Djevice Marije.”

Nastavlja se…