Nadam se da je razlog tvog otvaranja ovog teksta rezultat sarkazma uz poneki podsmijeh jer u nasljedovanju Krista nema recepata. Nema ujednačenih pravila. Ali, i ako je tvoj razlog otvaranja ovog članka nije motiviran podsmijehom, nema veze.

Instant rješenja

Postoji mnoštvo „brzih molitava“, molitava za razrješenje raznih situacija, čega nikako nisam i nikada neću biti zagovornik. Bog nije automat u koji trebam ubacivati kovanice svojih želja s idejom da iz tog aparata treba izaći baš to što meni treba i što mi je neophodno. Bog je Bog i mislim da ga trebamo voljeti već samo zbog toga što jest, a ne zbog toga što nam nešto treba.

Na samom početku ovog promišljanja želim obrazložiti da se nakon ovog teksta oko tebe ništa neće promijeniti, eventualno, možda – tvoja percepcija stvarnosti oko tebe. Zanimljivo, Bog kada djeluje, stvarnost ostaje ista, ali srce i stav bivaju drugačiji. Kada ne mogu promijeniti stvarnost oko sebe, tada sam pozvan mijenjati sebe, reče jednom Viktor Frankl.

Bog nije automat u koji trebam ubacivati kovanice svojih želja s idejom da iz tog aparata treba izaći baš to što meni treba i što mi je neophodno.

Ne postoji idealna situacija, jednako kao što i ne postojiš idealan ti (koliko god ti to odbijao)! Postojiš ti takav kakav jesi – konkretan, sa svojim talentima, ali i sa svojim križevima. Čim prije to prihvatiš, tim bolje za tebe (iako to podrazumijeva proces). Tvoja malenost nije zapreka Božjem djelovanju, ali tvoje odbijanje malenosti i želja da postaneš netko i nešto, pri čemu ne aludiram na samoostvarenje predstavlja veliku zapreku.

Ideali ili idoli?

Ponavljam, ne postoji idealna situacija i ne postojim idealni i savršeni ja, ali postoji jedna riječ koja je slična idealu, a to je idol. Dok se god uspoređujem sa drugima i njihovim životima (odnosno fragmentima koje opažam kod drugih), ne prihvaćam sebe i svoj život te u isto vrijeme mislim da bih trebao živjeti nešto drugo. Tada, u tom slučaju moj život i moja stvarnost nije vrijedna – jer nije kao ona kod nekog drugog. Kakva pogreška!

Tvoja malenost nije zapreka Božjem djelovanju, ali tvoje odbijanje malenosti i želja da postaneš netko i nešto, pri čemu ne aludiram na samoostvarenje predstavlja veliku zapreku.

U ovim trenucima na vrlo konkretan način dolazi mi na pamet reklama u kojoj se reklamira omekšivač za rublje. Takve reklame podrazumijevaju čistu posteljinu i skladnu obitelj kojoj ta ista posteljina stvara veliku radost. Svi su radosni, nasmijani, puni ljubavi, a odnosi su naizgled skladni i sve se čini idealno..

Analogno, primjenjujući takvu i takve reklame na naše životne situacije, i mi zamišljamo sebe, kao i svoje bližnje kao neke likove s najboljih reklama. Ali… tome nije tako. Živimo u Suznoj dolini i ne trebamo imitirati druge, već upoznati sebe kako bi ispravno mogli zavoljeti kako sebe, tako i druge oko sebe.

Kada ne mogu promijeniti stvarnost oko sebe, tada sam pozvan mijenjati sebe, reče jednom Viktor Frankl.

Ohrabrujući primjer

Mala Terezija u jednom trenutku svog života zapisala je: Više se ne čudim svojim nesavršenostima, što više – svaki dan otkrijem jednu novu nesavršenost. Koliko sam samo potrebna Božjeg milosrđa. Mala Terezija ne moli Boga da otkloni njene nesavršenosti, već da zna voljeti sebe takvu kakva je, a onda i druge oko sebe. Ona zna da je pozvana nasljedovati Krista zbog Krista, a ne zbog toga što bi trebala imati koristi od toga.

Ne postoji idealna situacija i ne postojim idealni i savršeni ja, ali postoji jedna riječ koja je slična idealu, a to je idol. Dok se god uspoređujem sa drugima i njihovim životima (odnosno fragmentima koje opažam kod drugih), ne prihvaćam sebe i svoj život te u isto vrijeme mislim da bih trebao živjeti nešto drugo.

Zamisli da uđeš u vezu s nekime samo zato jer imaš koristi od njega! Tada si s nekime jer imaš koristi od njega, a one mogu biti razne: pomoći će mi da bude dobro, osjećat ću se dobro, osjećat ću se sigurno.. I opet, kakva pogreška! Gdje je taj „mi“, gdje je taj odnos? Ista analogija vrijedi i u odnosu s Bogom..

Mala Terezija, koja je radikalno i ispravno zaživjela Evanđelje, savršeno je razumjela da je njena malenost prilika, a ne zapreka, kao što mnogi misle. Stoga, izričaj „Još samo da mi se riješiti ovoga da bi sve bilo dobro ne odgovara realnosti. Samo u malenosti mogu osjetiti Božju ljubav, samo u malenosti mogu iskusiti susret s Njime, budući da Božja ljubav ne poznaje životne plime i oseke. Ona je uvijek konstanta.