Kad je riječ o katoličkoj misi, voditelju pjevanja može biti teško “podići” svaki glas u crkvi. Katekizam Katoličke Crkve ističe da je pjevanje molitvena vježba u kojoj bi trebali sudjelovati svi katolici koji sudjeluju na misi, piše Aleteia.

Naime, Katekizam navodi tri kriterija za olakšavanje pravilnog glazbenog djelovanja na misi: izražajnu ljepotu molitve, jednodušno sudjelovanje zajednice u predviđenim trenucima te svečanost samoga slavlja.

Ako netko namjerava podići glas kako bi slavio Oca, pjesma postaje lijepa po sebi.

Na taj način vjernici, istaknuto je u Katekizmu, sudjeluju u svrsi liturgijskih riječi i čina: proslavi Boga i posvećenju vjernika (KKC 1157). To ne znači da glazba sama po sebi mora biti lijepa, već da se ljepota nalazi u izrazu molitve.

Kao i većina aspekata katoličke vjere, namjera je najvažnija. Ako netko namjerava podići glas kako bi slavio Oca, pjesma postaje lijepa po sebi.

Druga, i možda još važnija smjernica je “jednoglasno sudjelovanje”. Pozvani smo kao katolici svjedočiti Krista, sudjelovati u misi i biti u zajedništvu jedni s drugima.

Jednoglasno pjevanje s crkvenom zajednicom potiče jedinstvo i približava nas Bogu. To se vraća na smjernice koje je Krist uputio kada je rekao: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima”, piše u Mateju 18,20.

Sakralna glazba jezik je molitve. Spaja prekrasne melodije i simbole, počesto s riječima Svetog pisma. Crkveni su oci to prepoznali. Sveti Augustin ide tako daleko da tvrdi: “Ako ima hvale, a nije od Boga, to nije hvalospjev: ako postoji hvalospjev, i to hvalospjev Bogu, a nije pjevan, to nije hvalospjev. Mora, dakle, ako je himan, imati tri stvari, i hvalu, i slavu Bogu, i pjevanje” (Izlaganje o psalmu 73).

Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.

Sveti Augustin nije samo pokušavao potaknuti cijelu zajednicu da pjeva. Objašnjavao je da je vrijednost glazbe toliko duboka da njezino dodavanje molitvenim riječima čini molitvu još snažnijom.

Augustin nije samo pokušavao potaknuti cijelu zajednicu da pjeva, već je isticao da je vrijednost glazbe toliko duboka da njezino dodavanje molitvenim riječima, molitvu čini još snažnijom.

Evo nekoliko smjernica pomoću kojih iskustvo misnog pjevanja možemo učiniti manje stresnim.

Što ako ne znam pjesmu i ne mogu čitati glazbu?

Učenje glazbenog repertoara čest je problem mlađih i novijih pjevača. Srećom, većina crkava ima zborove koji vode vjernike u pjesmi.

Ipak, netko se u crkvi i dalje može osjećati kao Mr. Bean u poznatom skeču Hallelujah. Naime, on u crkvi pokušava glasom slijediti ostatak vjernika koji pjevaju himan “All Creatures of Our God and King”.

Na misu vjernici odlaze s nakanom slavljena Boga i sve što tome može pridonijeti – vrijedno je.

Većinu pjesme mumlja, a glasno pjeva samo “Aleluja”. Iako se njegovo ponašanje u crkvi čini budalasto, njegovo ponašanje nije neispravno. Nitko vas neće ocjenjivati znate li sve riječi dok pjevate. Na misu vjernici odlaze s nakanom slavljena Boga i sve što tome može pridonijeti – vrijedno je.

Što ako mi se ne sviđa moj vlastiti glas?

Bez obzira na to imate li glas namijenjen pjevačkim natjecanjima ili ne, na ovaj svijet postavio ga je Stvoritelj. Koliko god to bilo čudno reći, u ovom slučaju, vaše mišljenje o vašem vokalnom umijeću je nevažno.

Pjevanje na misi nije stvar ponosa, već prilika da se ogolimo Kristu. Jednom kad to shvatimo, s ramena sebi skidamo velik teret.

Što ako sam zabrinut da će moje pjevanje smetati onima oko mene?

Ne brinite o tome. Osoba za koju mislite da bi je možda živciralo vaše pjevanje mogla bi se namrštiti zbog vlastitog glasa . Najbolje je ne pretpostavljati da poznajete umove drugih.

Radije se usredotočite na glazbu i na molitvu. Ne dopustite da vam misli lutaju, već meditirajte o značenju pjesme.

Što ako jednostavno ne volim pjevati?

Neki ljudi jednostavno ne vole pjevati. U tome nema ništa loše, ali Katekizam nas ipak upućuje da pjevamo u “punom sudjelovanju”. Imajući to na umu, to možemo prihvatiti kao žrtvu koju prinosimo Bogu.