Propovijed je preuzeta s mrežne stranice vlč. Tomislava Šaguda, sagud.xyz

Isusovi suludi zahtjevi

Ove dvije Isusove antiteze zvuče kao poziv da nas drugi gaze i iskorištavaju. Ako nas tko pljusne – što je simbol velikog poniženja (usp. Job 16,10; Tuž 3,30) – zar mu trebamo okrenuti drugi obraz da to još jednom učini? Ako nas tko nepravedno tuži, zar da mu damo i ono što ne traži.

Rimljani su kao okupatori sebi uzimali za pravo prisiljavati ljude na posao, kao što su Šimuna Cirenca prisilili nositi križ (usp. Mk 15,21). Ako nam se to dogodi, kaže Isus, učinimo i više od onoga na što nas sile. Ali izgleda kao da se ni sâm Isus nije držao svojih pravila: kada su ga pljusnuli na suđenju, nije okrenuo drugi obraz (usp. Iv 18,22s); kada su od njega tražili da dadne znak s neba, nije htio (usp. Mk 8,12); kada ga je Herod htio prisiliti da učini čudo, nije mu popustio (usp. Lk 23, 8s).

U idućoj antitezi Isus od nas traži da ljubimo svoje neprijatelje. Stari zavjet uči ne samo da se trebamo kloniti osvete nego da trebamo i činiti dobro svojim neprijateljima (usp. Izl 23,4; Izr 25,21). To nam je razumljivo i prihvatljivo jer je naš neprijatelj također čovjek kojega Bog ljubi, stoga nemamo pravo biti zli prema njemu. Ali zahtjev da ljubavi – onoga što osjećamo prema članovima svoje obitelji i prema malom krugu prijatelja – trebamo imati i za one koji nas mrze, to ne samo da je teško razumjeti nego nam se čini i nemoguće izvesti. Zar prema nekome tko me povrijedio ili nekome s kim se nalazim u trajnom sukobu – možda prema šefu koji me zlostavlja, prema osobi koja me prevarila ili koja stalno spletkari protiv mene – zar prema takvim ljudima moram gajiti iste osjećaje kao prema vlastitom djetetu?

Budite savršeni

Ključ prispodobe obično se nalazi u zadnjoj rečenici, a to je i ovdje slučaj: njezin smisao saznajemo u riječima „budite savršeni” (usp. Mt 5,48). Grčka riječ koju prevodimo pridjevom ‘savršen’ ili ‘cjelovit’ (grč. teleios) u svome korijenu ima riječ koja znači ‘cilj’ (grč. telos), stoga bi njezin doslovni prijevod glasio: ‘onaj koji je ostvario svoj cilj’. Isus ovdje za Boga ne govori da je on savršen u filozofskom smislu (zato što nema početka ni kraja, zato što je svemoguć itd.), nego zato što u potpunosti ostvaruje cilj svojega postojanja, a to je da ljubi.

Poanta je ovih zapovijedi da naučimo kako se postaviti prema nedaćama koje nas mogu odvući od našega poslanja.

Moramo živjeti tako da nas zlobna omalovažavanja ne opterećuju na putu prema svetosti. Ako nas tko ponizi, pokrade, uvrijedi ili zlo postupi s nama, to ne smije utjecati na naš rast u svetosti. Ne smijemo se zatvoriti u začarani krug osvete ili jadikovanja zbog povrijeđene časti, nego pronaći način da s vjerom i mirom u duši krenemo dalje prema svom cilju. Bog će se pobrinuti da nam pritom ništa ne uzmanjka, da nastale povrijeđenosti ne postanu uteg ili zapreka na našem putu.

Na zlo koje nas tlači i nanosi nam nepravdu treba odgovoriti velikodušnošću, što je suprotno od logike svijeta. Kada netko poželi uzeti nešto od nas, dajmo mu da još više odnese, a Bog će se pobrinuti da nam ništa ne usfali. To što svijet smatra ludošću zapravo je radikalan način na koji učimo živjeti u slobodi i povjerenju u Boga i njegov plan za nas. No zašto se onda sâm Isus toga ne drži? Zato što ne postoji neki univerzalni recept kako odgovoriti na određenu situaciju, nego postupke moramo uskladiti sa svojim poslanjem. Praviti se kao da se ništa nije dogodilo i pustiti „nek sve đavao nosi” možemo samo na onim područjima koja se izravno ne tiču našega poslanja, jer su u tom slučaju takve napasti samo pokušaji odvraćanja pažnje.

Dakle, ako me tko omalovažava, neću tome pridavati pažnju, nego ću krenuti dalje za svojim poslom jer znam da u Bogu vrijedim beskonačno. Ali ako me tko vrijeđa pred mojim djetetom, tada ta osoba uništava moj roditeljski autoritet i ja moram reagirati jer bez roditeljskog autoriteta ne mogu vršiti svoje poslanje odgojitelja. Da je Isus nasamo dobio šamar, on bi okrenuo drugi obraz, ali budući da je to bilo na suđenju na koje je on došao kao Kralj, Mesija i Gospodin, morao je braniti svoj autoritet pred učenicima kako bi ostvario svoje poslanje. To je kriterij razlučivanja.

Zaključak

Zanimljivo je da riječ grijeh u doslovnom prijevodu znači ‘promašiti cilj’. To je đavlova želja: sve te napasti i kušnje koje proživljavamo, na koje tako često nasjedamo, on želi iskoristiti kako bi uništio naše poslanje, kako se Bog ne bi proslavio u našim djelima. Često se nađemo u situaciji da nam najviše životne energije ne crpe nevolje nego upravo to što se njima opterećujemo, zbog čega onda nemamo više snage ići dalje za svojim poslanjem.

Isus nas poziva da sve pustimo i predamo u Božje ruke.

Naše je ljubiti, uvijek i svagda, poput savršenog Boga, a on će se pobrinuti da nakon svih primljenih udaraca i dalje ostanemo čvrsto na svojim nogama, pogleda uprta u cilj našega života – Isusa Krista.