Svjedoci smo straha i panike koji su se očitovali nakon pojave prvog slučaja zaraze koronavirusa u Hrvatskoj. Ljudi se masovno opskrbljuju namirnicama, prazne police u trgovinama, ljekarne su premale pa se redovi stvaraju i na ulicama. Je li strah od koronavirusa opravdan? Što je sa strahom od grijeha? Jesmo li postali imuni na grijeh? Pročitajte promišljanje fra Mate Bašića.
Tek sada pomalo shvaćam onu Isusovu: “Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Kada bi se pojavila epidemija ili pandemija smrtnošću bezbroj puta gora od današnjih zaraznih bolesti, kao u doba kuge, što se započevši u jugozapadnoj Aziji proširila se u Europu kasnih 1340-ih gdje je (mnogo kasnije, u 18. st) i dobila ime Crna Smrt (lat. mors atra), a čiji je broj smrti koje je ta pandemija izazvala diljem svijeta bio oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovice tadašnjeg stanovništva Europe, naši preci, kršćani, još bi više molili, organizirali bi procesije, slavili mise na čast Presvetom Trojstvu i molili zagovor svetaca zaštitnika od kuge, kao na primjer sv. Roka.
No, nažalost, današnji će kršćani zbog straha za svoj život ovdje na zemlji, zbog straha od moguće zaraze, otkazivati čak i svete mise, panično i sebično kupovati namirnice, množiti zalihe, ne misleći uopće na druge, na ljude ovoga svijeta, ne misleći na ovaj svijet, već samo na sebe i svoje. Neki će čak to dobro iskoristiti da bi dobro na brzinu zaradili. Pa zar uistinu toliko malo vjerujemo u Krista, te mislimo, da ako nije Božja volja da umrem možda i zbog nekog virusa, neke zaraze, da ne ću umrijeti? Zar više ne čujemo klicanje psalma: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si, Bože, sa mnom“? Zar je problem ako se nekom bolešću zarazim, zar je problem ako obolim ili prebolim, zar je kraj ili problem ako umrem?
O, Gospode moj i Bože moj, očuvaj me pandemije ove nevjere i sebičnosti, daj da s tobom mogu i vjerom u tebe, čak i dolinom smrti proći, jer čvrsto vjerujem, da si ti Bože sa mnom, ti si Bože s nama, sa svakim čovjekom i boravak svakog čovjeka na ovoj zemlji u Tvojim je rukama jer Život tek po završetku ovog boravka na zemlji započinje. Daj da i mi vazda budemo s Tobom te da naš život ne bude u našim rukama, već samo u tvojim jer ti si nas Bože i svojom ljubavlju oblikovao. Zar možda i ovo trpljenje i svaka bolest nisu poticaj da se po trpljenju i bolesti među nama umnoži ona iskrena služiteljska ljubav? A među nama se umnaža sebičnost, strah i panika. Oslobodi Gospodine, umnoži tu iskrenu ljubav među nama, ljubav kojom ću i svoj život ovdje izgubiti služeći drugima, a sve zbog ljubavi prema tebi, Bože moj.
Fra Mate Bašić je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Živi i radi u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. U samostanu je duhovnik i ispovjednik, kateheta za mlade i odrasle. Vodi i nekoliko skupina mladića kroz devedesetodnevni program za muškarce EXITUS.