To međutim nije sve. Treba nam također “škola molitve” da naša osobna, jedinstvena molitva ne postane samo odraz nas samih. Uvijek postoji problem da “ne znamo moliti na pravi način” (Rim 8, 26). U tome nam mogu pomoći naše “glasne” molitve poput moljenja Časoslova. Bog nam je došao u pomoć s nadahnutom molitvom iz Svetog pisma – s psalmima, koji se mogu upotrijebiti za približavanje k Bogu.
Isus daje učenicima Očenaš u kontekstu svoje vlastite molitve!
“Glasne” molitve poput moljenja Časoslova mogu poslužiti kao “škola” u kojoj možemo naučiti moliti. Naravno, uvijek se trebamo moliti Duhu Svetome, a riječi psalama su nadahnute Duhom Svetim. Obično najprije promišljamo, a zatim oblikujemo svoje misli u riječi. Ali kada molimo psalme, najprije idu riječi, a za njima um. To je još i jasnije u moljenju Očenaša kojeg je Gospodin dao apostolima. Ovdje nam Gospodin dozvoljava da uđemo u njegov način molitve. U Lukinom evanđelju, Isus daje učenicima Očenaš u kontekstu svoje vlastite molitve.
Vidimo kako “škola molitve” djeluje u praksi u životima svetaca i osobito u životu sv. Franje. On je izgovarao bogoslužje naizust, a i njegovi fratri također. To je za svetog Franju zasigurno bila “škola molitve”. Kada je Franjo otišao na goru La Verna u kolovozu 1224. bio je već tako verziran u molitvi i toliko sjedinjen s Kristom da je u rujnu primio Kristove rane.
Pomoću molitvi iz psalama Franjo je bio zajedno s Isusom!
Međutim ranije je Franjo napisao svoj vlastiti obred Muke Gospodnje na temelju Svetog pisma. Baš kao što je proveo Božić u Grecciu tako je odlučio provesti i Uskrs u Grecciu. Počevši s Velikim Četvrtkom 11. travnja 1224. Franjo je sa svojom braćom naizust izgovarao svoj vlastiti obred Muke Isusove. Pomoću molitvi iz psalama Franjo je bio zajedno s Isusom tijekom Njegove agonije u Getsemanskom vrtu.
Zatim je nastavio putovanje s Isusom za vrijeme njegove patnje na Veliki Petak sve do radosti Uskrsnuća. Ono što je Franjo doživio u molitvi tijekom korizme u Grecciu, doživio je još prisnije i tjelesnije nekoliko mjeseci kasnije, dobivši stigme na gori La Verna.
Trebamo više od drugih redovnika imati na umu primjer siromaštva Sina Božjeg!
Dogodilo se da su tog Uskršnjeg dana 1224. u Grecciu braća pripremila veoma ukusnu večeru, sretna što je Franjo ponovno s njima. No vidjevši večeru, Franjo nije bio sretan. Iskrao se van i pokucao na vrata kao prosjak, zamolivši za milostinju. Fratri su bili zapanjeni kad su vidjeli da je to Franjo.
On je zatim prekorio fratre: “Trebamo više od drugih redovnika imati na umu primjer siromaštva Sina Božjeg. Vidio sam pripremljen i ukrašen stol i znao sam da to nije stol siromaha koji prose od vrata do vrata.” S ovim je prijekorom Franjo pokazao plod svoje molitve i sjedinjenje s Kristom.