Ovogodišnja proslava svetkovine Presvetoga Srca Isusova posebna je za naš hrvatski narod jer ćemo danas, odlukom naših biskupa, našu domovinu i sve nas posvetiti Presvetom Srcu Krista Gospodina. Stoga danas u svim crkvama naše domovine euharistijska slavlja započinju u isto vrijeme, u 19 sati, uz svečanu petominutnu zvonjavu crkvenih zvona.

Nakon popričesne molitve izmolit ćemo posvetnu molitvu te iz svoga srca zavapiti Srcu Isusovu da

„sadašnji naraštaji ne iznevjere polog vjere i istinsku ljubav prema Katoličkoj Crkvi, domovini i narodu, koja je plod dara Božje ljubavi u Isusu Kristu, izlivene u naša srca po Duhu Svetome“

(Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade. Pastirsko pismo biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, br. 25).

A svjesni da riječi uče, a primjeri privlače, ili pak riječi pape Pavla VI. da suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, ili ako ih sluša, sluša ih zato što su svjedoci, želimo moliti da srca naših očeva i majki, baka i djedova, srca starijih ili odgovornih na nekim područjima društvenoga i vjerskoga života, na koncu – naša srca, budu što sličnija srcu Isusa Krista.

Tada ćemo našim mlađim generacijama davati dobar primjer vjere ne bojeći se pritom da će ga oni kasnije iznevjeriti.

Želimo moliti da nam Gospodin podari srce poput Pastirova srca, o čemu danas tako lijepo progovara naviještena nam Božja riječ. Srce pastira spremnog na poljanama zelenim svojim ovcama davati odmora, voditi ih na vrutke tihane, trpezu pred njima prostirati i uljem im glavu mazati. Srce pastira spremnoga čekati i tražiti onu koja odluta ili se izgubi u pustinjama ovoga naraštaja. Srce pastira koji se zna radovati i svoju radost dijeliti zbog pronađene ovce. Ukratko, srce pastira ispunjeno ljubavlju.

Primjer nam je darovan u Kristu Isusu. U gesti pranja nogu i na križu taj se Kristov primjer ljubavi najjače zrcali.

Na koncu, zato danas i slavimo ovu svetkovinu Presvetoga Srca Isusova ne bi li nas i ona podsjetila te nam iznova otkrila preobilje Očeva milosrđa. Zato to sveto Srce, probodeno poradi naših grijeha i radi našega spasenja, uzimamo i kao glavni pokazatelj i znamen one ljubavi kojom božanski Otkupitelj stalno ljubi vječnoga Oca i sve ljude.

Raspeti Isus / Foto: Depositphotos

Na koncu, upravo je iz Kristova probodena srca rođena i sama Crkva kao vidljivi nacrt Božje ljubavi prema čovječanstvu. I zbog toga što rado slavimo ovu svetkovinu i što tijekom godine rado pristupamo različitim pobožnostima i molitvama u čast Srca Isusova imamo zadaću neprestano svoje srce suobličavati Srcu Božanskoga Otkupitelja.

Čistiti ga od površnoga i izvanjskoga življenja iskustva vjere i čašćenja Boga samo usnama i gestama, a s tim istim srcem bivajući daleko od Kristova srca probodenoga zbog ljubavi.

Onaj koji Krista ljubi i časti, onaj koji moli da Krist učini njegovo srce po Srcu svome treba svoje srce ispuniti ljubavlju za Boga, za Crkvu i za brata čovjeka, ne očekujući ništa zauzvrat. Dapače. Treba biti spreman da će i njemu možda srce, unatoč pokazanoj ljubavi, biti probodeno od strane onih koji ga okružuju.

I zato danas dok posvećujemo svoju domovinu i svoj hrvatski narod, neka svaki od nas odluči posvetiti i svoje vlastito srce Srcu Isusovu te ga staviti potpuno u službu njegove ljubavi.

Ispunimo svoja srca blagošću i poniznošću zahvalni Božanskoj Ljubavi što nam je darovao svoga Sina. Odlučimo danas još čvršće ne probadati kopljem grijeha njegovo Presveto Srce te otvoreni djelovanju Duha Svetoga oblikujmo svoje živote po Srcu Isusovu i Srcu njegove i naše nebeske Majke Marije.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Pavla Mikulčića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na nadbiskupijskoj stranici.