„One noći kad bijaše predan, Isus uze kruh… a tako i čašu…“, govori nam zapisana Božja objava. Otkriva nam početke onoga što danas tako svečano slavimo euharistijskim slavljem, tijelovskim procesijama i euharistijskim klanjanjima. „Tajna vjere!“ kliče svećenik nakon trenutka „čuda nad svim čudima“.

Sv. Pavao prvi je zabilježio trenutak ustanove Presvetog Sakramenta, čuli smo u današnjem drugom čitanju. Osjećao je on da je to temelj Crkve, središnja točka sjedinjenja s Kristom. Zato je ozbiljno upozoravao vjernike da s velikim strahopoštovanjem i duhovnom čistoćom pristupaju Kristovu stolu. Sve to nam je već dovoljna potvrda da se s pravom danas ponizno klanjamo Kristovoj euharistijskoj prisutnosti, a još više ako ga u pričesti primamo.

Sjedinjavanjem s Kristom u euharistiji, pripravljamo se i osposobljavamo za ono konačno sjedinjenje s Bogom, sjedinjenje koje je cilj i vrhunac života

Svi dobro znamo kako bez hrane ne možemo živjeti, hrana nas izgrađuje, zahvaljujući njoj rastemo, ona nas održava na životu. Baš takav je naš Bog! Hrani nas, život nam daje, po njemu rastemo k vječnosti, do punine Kristove. Zato je Krist sebe nazvao Kruhom života. Nije nam bez razloga rekao: „Bez mene ne možete učiniti ništa.“

Isus jasno veli: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni.“ Ne samo da nam je otkrio smisao života, nego nam je dao i sredstva da ga postignemo. On sam je naša hrana za vječnost, on je izvor jakosti, on je svjetlo i put. Danas stojimo pred tajnom Euharistije, kojoj se klanjamo, zahvaljujemo na tom daru koji život znači. Sjedinjavanjem s Kristom u euharistiji, pripravljamo se i osposobljavamo za ono konačno sjedinjenje s Bogom, sjedinjenje koje je cilj i vrhunac života. U trenutku blagovanja svetih tajni doživljavamo pobožanstvenjenje, Krist se nastanjuje u nama, postajemo jedno s njim. Veliko je to otajstvo!

Euharistija nam dolazi po čovjeku – za čovjeka! Svećenik se postavlja od ljudi – za ljude

Zato današnja svetkovina nije samo prigoda za klanjanje i klicanje, nego podsjetnik na životnu važnost pričesti, poziv na često i dostojno blagovanje „anđeoske hrane“ koja život znači. Bog nas silno želi spasiti! Koliko je Bogu stalo do čovjeka, vidljivo je i u današnjem evanđelju. Isus čudesno hrani mnoštvo ljudi. Poziva apostole da sudjeluju u toj Božjoj brizi za tijelo, ali i dušu.

Hraneći ljudsko tijelo, Isus najavljuje hranu koja hrani dušu, jasno je to jednom prilikom rekao apostolima. Najava euharistije! Ljubav se i snaga Božja prelijevaju u „otajstvo kruha za život vječni“. „Ovo činite meni na spomen!“

Još dok je dijelio čudesno umnoženi kruh zemaljski, Isus je to činio po apostolima. Nakon posljednje večere, on nastavlja po apostolima pružati kruh nebeski čovjeku svakog vremena i prostora. Tajna euharistije i svećeništva nerazdvojno su povezane. Euharistija nam dolazi po čovjeku – za čovjeka! Svećenik se postavlja od ljudi – za ljude. Sve za čovjeka! Bog, čovjekoljubac, prilazi nam po prilikama jednostavne zemaljske hrane, posvećene silom Svetoga Duha. Tako skrovito, tako jednostavno, i to po svećeniku, jednom od nas. Čovjek je duboko uronjen u otajstvo spasenja, cijela povijest spasenja „vrti se“ oko čovjeka, odlutaloga, ali po Kristu spašenog. Pavao stoga kliče: „Ne zauzima se za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo!“

Tajna Euharistije tajna je Božje zauzetosti za čovjeka, za njegov zemaljski i nebeski život. Stoga je Crkva, uz Veliki četvrtak, izabrala još jedan blagdan da bi tu tajnu Božje ljubavi objavila svijetu, a svoje vjernike učvrstila u odanosti Bogu koji voli čovjeka.

Danas mi kršćani ispovijedamo svoju vjeru, od apostola nam predanu: Isus Krist je Kruh života, bez njega nećemo dosegnuti cilj postojanja, bez sjedinjenosti s njim nećemo raja vidjeti. Zato danas Crkva s pravom kliče i pjeva, zahvaljuje Kristu što nam je ostavio sebe, što nismo prepušteni besmislu i smrti jer: „Anđeoske eto hrane, putnici se njome hrane!“ Da, mi putnici, križevima pritisnuti, smisla gladni, snage Božje žedni. Klečeći danas pred Hostijom, pohranimo duboko u srce poruku: „Niste sami, ja sam s vama do svršetka svijeta.“

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Farkaša prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.