Na Veliki petak donosimo vam duhovni poticaj iz Vjesnika Đakovačko - osječke nadbiskupije. "Neka nam snažno progovori šutnja, koju smo pozvani čuvati i u našim obiteljima, osobito danas i sutra. Neka nam govori šutnja kojom smo započeli i kojom ćemo završiti današnje obrede Velikog petka, a koja se nastavlja sve do Vazmenoga bdjenja", poručuje između ostalog preč. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije.
U životu Crkve današnji dan ima posebno mjesto. Svake godine iznova proživljavamo otajstvo Isusove muke i smrti. U obredima Velikoga petka, kao i u cijelom današnjem danu, posebno mjesto zauzima tišina. I sam Gospodin koji je za vrijeme svoga javnog djelovanja učio i naučavao po gradovima i selima, izrekao tolike prispodobe i pouke, danas na križu šuti. Njegov govor danas je šutnja, koja snažno odjekuje u srcu svakoga kršćanina. Ona progovara više od bilo kakve riječi, bilo kakva govora. Stoga vas, draga braćo i sestre, odmah na početku današnjeg razmišljanja pozivam da dopustimo da nam šutnja progovori. Neka nam snažno progovori šutnja, koju smo pozvani čuvati i u našim obiteljima, osobito danas i sutra. Neka nam govori šutnja kojom smo započeli i kojom ćemo završiti današnje obrede Velikog petka, a koja se nastavlja sve do Vazmenoga bdjenja.
Prije svoje smrti na križu Isus šuti na uvrede i optužbe, na pitanja i provokacije, na priliku da se opravda i izvuče (pred velikim svećenikom ili Pilatom). On šuti. Baš onako kako govori i današnje prvo čitanje o slugi Jahvinom: „Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori“ (Iz 53, 7). Često razmišljam o tome kako bih ja vjerojatno snažno i glasno pokušao obraniti i opravdati sebe i svoje stavove, kao i ono zbog čega me se tuži i sudi. A Isus uglavnom šuti. Ono nekoliko riječi koje je izgovorio vojnicima, Pilatu, učeniku kojega je ljubio i svojoj Majci, svojevrsni su testament. Stoga te riječi treba na osobit način vrednovati i primijeniti u svome kršćanskome životu, svaki od nas.
Neka nam govori šutnja kojom smo započeli i kojom ćemo završiti današnje obrede Velikog petka, a koja se nastavlja sve do Vazmenoga bdjenja.
Isus u „svome oproštajnom“ govoru pred velikim svećenikom govori da iza njega ostaju oni koji su slušali i duboko u svome srcu primili njegov nauk. Na pitanja o tom nauku Isus odgovara: „Pitaj one koji su slušali što sam im govorio“ (Iv 18, 21b). Jesam li ja među onima koji slušaju i žive ono što Isus i danas snažno poručuje? Prije svega, to je ljubav koja ne poznaje granica, ljubav koja umire za drugoga. To je jedina prava istina koja od Boga dolazi, koju otkrivamo čitajući, slušajući i meditirajući Sveto pismo. Ove stvarnosti su osobito važne, u ovo naše vrijeme koje čezne za istinom i ljubavlju. Pilat pita Isusa o njegovu podrijetlu i ugledu, a Isus na to šuti (usp. Iv 19,9). Šuti Isus i na sve uvrede, na optužbe koje svjetina izvikuje protiv njega. I što su glasniji ljudi oko njega, još je glasnija Isusova šutnja. Ona me poziva na praštanje, na pomirenje, na skrušenost srca i zahvalnost Gospodinu, koji sve to smireno podnosi radi moga spasenja. I kasnije, na križu, Isus govori vrlo kratko i sažeto: Ženo, evo ti sina… evo ti majke (usp. Iv 19,26b). Dopustimo danas da našem srcu, progovore ove Kristove riječi. Neka duboko u meni odjekne predivna stvarnost našega kršćanskog života: Bog svoju majku daruje nama za Majku. Zajedno s Marijom i učenikom kojega je Isus ljubio, stanimo i mi pod križ Kristov. Zagledajmo se u onoga koji me tako ljubi da, umirući na križu, sve što ima i ono što mu je najdraže ostavlja meni. Svoj pogled usmjerimo prema otvorenom boku Kristovu iz kojega izvire vrelo milosti i snage.
Ono nekoliko riječi koje je izgovorio vojnicima, Pilatu, učeniku kojega je ljubio i svojoj Majci, svojevrsni su testament. Stoga te riječi treba na osobit način vrednovati i primijeniti u svome kršćanskome životu, svaki od nas.
Posebno u trenutcima kad nas drugi razapinju, krivo optužuju, od nas traže ono na što nemaju pravo, kad nas mrze i izlažu porugama. Tada izvor snage za opraštanje, i utjehu za mir srca i duše, pronađimo u Kristovu otvorenom boku. Kad nas životne brige i problemi pritisnu na zemlju, kad se osjetimo razapetima u pokušaju da pronađemo izlaz, usmjerimo svoj pogled na križ Isusa Krista. Dovoljno je da u šutnji promatram Kristov križ i da dopustim da mi Isus s križa govori. Uskoro ćemo čuti poziv: Evo drvo križa, na kojem je visio Spas svijeta! Dođite, poklonimo se! Moj poklon Gospodinovu križu neka bude snažna ispovijest vjere i priznanje: Ti si moj Spasitelj! Hvala Ti!