Budi dio naše mreže

Svjetlo Isusove riječi liječi nas od svega što je nehumano u svima nama

Na treću nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Velečasni Bošnjaković među ostalim poručuje: "Kad se okrećemo starom svijetu, svijetu egoizma, interesa, tada se ranjavamo, griješimo, no Bog nam u Isusu daje jedno novo svjetlo i poziva u novi svijet. Svjetlo Isusove riječi liječi nas od svega što je nehumano u svima nama."

/ mp

Isus, Jaganjac Božji, kako smo čuli prošle nedjelje, hrabri je ljubitelj ljudi, koji nas sve poziva: Pođi za mnom! Današnji nam odlomak govori kako se Isus povlači u Galileju nakon što je saznao da je Ivan Krstitelj utamničen. Išao je u Kafarnaum, uz obalu Galilejskog jezera, na područje Naftalijevo i Zebulunovo. Tamo je proveo tri godine, ugošćen od Petra i Andrije. Kafarnaum je bio grad ribara i zemljoradnika. Kroz njega je prolazila i takozvana morska cesta, od Egipta do mora. Zatim, tu je bila i granica na brdu Golan. Mjesto susreta različitih naroda. Pitamo se kako to da Isus mijenja boravište, zar nije mogao ostati i u Nazaretu? Da je ostao u Nazaretu, ne bi imao uspjeha s porukom evanđelja. Oni su bili zatvorena mentaliteta, a Isus donosi novu sliku Boga, novo lice Boga – Boga koji služi, Jaganjca koji svoj život daje za druge. On donosi novo svjetlo u međuljudske odnose, i to će odjeknuti baš u Kafarnaumu.

Isus je ostvarenje starozavjetnog proroštva (Iz 8-9), kako smo čuli prvom čitanju. Zemlja Zebulunova i Naftalijeva, pod tamom okupacije Asiraca ugledala je svjetlo oslobođenja. Noć koja se nadvila nad Izraelom, nad njihovom zemljom, raspršuje se proroštvom o kralju koji će ih osloboditi. Svi su bili obeshrabreni. Izaija je navijestio oslobođenje. Evanđelist Matej, pak, govori nam kako Isus, kralj, oslobađa zemlju od tame. Poganska Galileja mjesto je gdje Isus počinje svoje poslanje, rasvjetljujući cijeli svijet porukom Radosne vijesti.

Svjetlo koje izvire iz zaručničke, Jaganjčeve, osobe, i kojem nitko ne može umaknuti, razveseljava, obasjava i grije svakog čovjeka. To svjetlo s neba bori se s tamom i rasvjetljuje tamu. Tko će pobijediti, svjetlo ili tama? Vječno pitanje. U našim obiteljima, na našem radnom mjestu, u rodbinskim, poslovnim, prijateljskim odnosima, u našoj domovini, tko će, što će pobijediti? Od početka Evanđelja Matej pred nama rastvara sliku nade: svjetlo će pobijediti. To je poruka za sve nas, utješna poruka! Isus donosi svjetlo, on je odsjaj Božje slave. Sam će za sebe reći: Ja sam Svjetlo svijeta. Otada je Isus počeo propovijedati i govoriti: Obratite se! To nije značilo tek nešto promijeniti, nego napustiti staro kraljevstvo, vrijednosti interesa i egoizma i prihvatiti njegovo kraljevstvo, kraljevstvo služenja. Vrijednosti ovoga svijeta gube na vrijednosti. Ljestvica vrijednosti s Isusom se mijenja, dobiva na vrijednosti.

U svijetu je važan onaj tko je jak, bogat, utjecajan. U Isusovu kraljevstvu jak je onaj tko služi drugima, tko se stavlja na raspolaganje drugima. On poziva učenike na obraćenje. Dok je prolazio obalom, vidje dvojicu siromašnih ribara, Andriju i Šimuna,  kako bacaju mreže. I govori im: Pođite za mnom. U Starom zavjetu Bog Abrahamu govori: Pođi… Idi. Nije znao kamo treba ići. Ovdje imamo imperativ: Pođite za mnom. Isus preuzima na sebe veliku odgovornost, odgovornost koju samo Ljubav može dati. Hajdete za mnom – nema više nazad. Tko Isusa slijedi, vidjet će gdje dolazi novi čovjek i gdje završava. Tko ga slijedi, treba vidjeti u njemu što znači biti novi čovjek, osvjedočiti se. On je prvi koji živi za ljubav. Što Isus obećava? Ništa. Ne govori kako će biti bogati, kako će ih povesti u raj. Ne. Radi se o jednom poslanju: Učinit ću vas ribarima ljudi. To je radost i nagrada. To znači izvlačiti ljude iz teških životnih okolnosti, iz tame, Božjom radosnom vijesti, evanđeljem. Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Kad se odluči, onda se kreće. I poslije toga su moguća pitanja: Isplati li se nastaviti ići? Hoću li preživjeti? Hoću li ostati s obitelji, u domovini, u braku, u prijateljskim odnosima s drugima? Vjera je suprotnost sumnji i kontroli. Što prihvaćaju oni koji slijede Isusa? Prihvaćaju njegovu ponudu čovjeka. To je sreća Isusovih učenika. Kad netko ide za Isusovom porukom, treba li napustiti vlastito zvanje i posao? Ne, nego promijeniti način i svrhu svoga rada.

Pogledajmo neke primjere koji nam mogu pomoći da razumijemo što se događa s onim tko ostavlja stari svijet i prihvaća Isusovu ponudu. Npr. netko vodi brigu o čišćenju. Radi mjesec dana i vraća se doma, dobiva plaću. No kad uđe u novi svijet, Isusov svijet, njegov posao dobiva drukčije značenje – više cilj nije samo zaraditi, kupiti. Ne, on ide čistiti ulice jer kad drugi budu prolazili gradom, vidjet će da je čisto i bit će sretni. Ne misli prvenstveno o plaći, nego razmišlja o radosti drugih ljudi. Vidi sebe slugom drugih. Isusov se učenik pita kako mogu učiniti druge sretnima, jer je i sam sretan zbog Božje ljubavi. Svatko može dati doprinos novome svijetu. Primjerice, osoba koja radi kao telefonski operater. Nazove ga jedna starica, koja ima kvar i ne snalazi se. Operater nije samo onaj koji kvar treba popraviti, nego i drukčije obaviti svoj posao – pomoći starici koja je nesigurna, koja se ne snalazi. Kad nakon obavljenog posla iziđe iz kuće, on je sretan zbog susreta s jednom osobom, a ne zbog toga što tek odradio svoj posao. Ili uzmimo posjet jednom liječniku koji svoj posao obavlja vrlo profesionalno, na glasu je zbog stručnosti, a sigurno će dobiti i plaću. Služenje i ljubav dodatna su vrijednost njegovu poslanju. Ili pekar koji pravi kruh – s kojim razlogom? Ili pak arhitekt – na koji način će napraviti određenu zgradu, kuću? Hoće li biti mjesta za susret ljudi u tom okruženju? Isusovim je učenicima na vrhu ljestvice vrijednosti uvijek ljubav, ljubav prema kojoj se ravnaju međuljudski odnosi. 

Radosna vijest daje smisao i najtežim životnim situacijama. Bog je dobar, i samo dobar; on je Bog koji liječi, tješi, podiže. Kad se okrećemo starom svijetu, svijetu egoizma, interesa, tada se ranjavamo, griješimo, no Bog nam u Isusu daje jedno novo svjetlo i poziva u novi svijet. Svjetlo Isusove riječi liječi nas od svega što je nehumano u svima nama. Dopustimo da to svjetlo zahvati i našu obeshrabrenu zemlju, domovinu, obitelj, bračne, roditeljske, rodbinske i prijateljske odnose, kao i sve ostale male i velike životne situacije i korake.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Josipa Bošnjakovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE. 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja