Budući da je moja mama bila vrlo pobožna žena na misu sam išla od djetinjstva. No, iako sam tijelom bila prisutna, srcem sam bila sasvim daleko od Boga. Dva puta godišnje išla bih na ispovijed jer sam osjećala da tako treba, prenosi portal Božje milosrđe.

Sa 40 godina imala sam troje djece, dva pobačaja iza sebe i jedan spontani. Moji roditelji više nisu bili živi. A za sve sam krivila svoga muža i za te trudnoće i za njegovu bespomoćnost. Zavidjela sam prijateljicama koje su imale po dvoje djece, roditelje koji su im pomagali, novac, auto. A mi smo bili nigdje. Nisam radila jer sam se bavila djecom. Poslije nisam mogla naći posao. Na kraju je došla još i bolest i tek tada zapravo sam shvatila da mi samo Bog može pomoći.

Na kraju je došla još i bolest i tek tada zapravo sam shvatila da mi samo Bog može pomoći.

Kada mi je pod ruku došao vaš časopis, znala sam da je to ono što mi treba. Spoznala sam jasno svoje grijehe (za neke nisam ni znala da su grijesi). Shvatila sam – makar sam se smatrala katolkinjom – da su moj bog bile prijateljice, spletke, televizija i stalno prigovaranje mužu. Dok sam čitala vaše časopise, Duh Sveti me postupno vodio. Uklanjao je moje grijehe koje sam čistila u sakramentu ispovijedi.

Shvatila sam – makar sam se smatrala katolkinjom – da su moj bog bile prijateljice, spletke, televizija i stalno prigovaranje mužu.

Tako sam počela čitati Dnevnik sv. Faustine, Sveto Pismo, moliti Krunicu Božjeg milosrđa, klanjati se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Njemu sam povjerila sve svoje brige i teškoće. Potpuno sam se pouzdala u njega.

Molila sam i molitve opraštanja i oprostila svima i samoj sebi sve što mi je ležalo na srcu.

U konačnici, na duhovan način još sam jedno dijete i posvojila, a molim i krunicu za svoju djecu. Na moju veliku radost moja još maloljetna kći, s kojom sam imala velikih poteškoća, počela je čitati Ljubite jedni druge i pristupila Pokretu čistih srdaca. Promijenila se nabolje.

U konačnici, na duhovan način još sam jedno dijete i posvojila, a molim i krunicu za svoju djecu.

Uvijek sam sanjala o poslu u svojoj struci, no u mojim godinama, mislila sam: nema šanse. Ipak, Gospodin mi je na put doveo ljude koji su mi predložili upravo takav posao. Prijateljice su postale jako zavidne i sve su me rjeđe posjećivale. No, ja sam bila sretna jer sam imala više vremena za Boga. Bog još nije ozdravio moje tijelo (vjerujem da će i to učiniti), ali je ozdravio moju dušu. U moje je srce ulio neizmjernu ljubav prema sebi i prema bližnjemu.

Danas mogu zajedno sa sv. Pavlom reći: „Ne živim više ja, već Krist živi u meni.“ Moj život se promijenio na bolje. Imam dobru djecu i dobroga muža koji je uvijek bio takav, samo ja to ranije nisam vidjela, sve dok mi Gospodin nije otvorio oči.

Imam dobru djecu i dobroga muža koji je uvijek bio takav, samo ja to ranije nisam vidjela, sve dok mi Gospodin nije otvorio oči.

Nastojim, jednom mjesečno, pristupiti sakramentu ispovijedi i provoditi svoje slobodno vrijeme s obitelji i s Bogom. Zahvaljujem Bogu za bolest. Bog me strpljivo čekao i, poput najboljeg Oca, prihvatio moju ispruženu ruku koja je tražila pomoć. Ispunio me mirom i radošću. Molim vas, ne čekajte dugo kao ja. Otvorite već danas svoja srca Kristu i on će učiniti čudo. Jer samo u njemu naći ćete radost i sreću.

Izgubljena kći
Miłujcię się, 1/2013, 27

(prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković)