Vrijeme je došašća, perioda za koji će mnogi reći da je najljepše doba godine. Ulicama vlada šarenilo, bajkovito uređeni izlozi trgovina mame kupce na potrošnju, kupuju se pokloni za drage ljude kao da svi slave rođendane, trgovima se osjeti miris klinčića i cimeta utopljenog u kuhanom vinu, božićne pjesme ore se iza svakog ugla. Blagdansko ludilo spaja nespojivo, vjernike i nevjernike. Svi se vesele Božiću, no, svatko na svoj način.

Božićne izloge krase orašari i vilenjaci, umjesto jaslica koje su simbol Božića. Isus slavi rođendan, a ne orašari, zar ne? Nije li skromnost rođenja Isusa u štalici prikazanoj u jaslicama temelj vjere kojem kršćani trebaju težiti? Kakav Božić želimo slaviti? Božić je vjerski blagdan koji slavi rođenje Bogočovjeka molitvom, skromnošću, zahvalnošću, djelima milosrđa i plodonosnom duhovnom darivanju. Tko je ukrao Božić pretvorivši ga u upravo suprotno od onoga što on jest? Božić je obavijen crvenom bojom, bojom koja često ima negativnu konotaciju. Djed Božićnjak je crvene boje, saonice, izlozi, ukrasi. Pravi Božić trebao bi biti obavijen bijelom bojom koja simbolizira rođenje i čistoću. Neviđena raskoš, materijalni darovi i obilje ukrali su pravi duh Božića. Na televiziji se vrte božićni filmovi koji ne spominju Isusa ni na koji način osim kroz ukrašavanje božićnog drvca i darivanje materijalnih poklona. Prikriveno se ismijava i gubi pravi smisao Božića.

Božić je vjerski blagdan koji slavi rođenje Bogočovjeka molitvom, skromnošću, zahvalnošću, djelima milosrđa i plodonosnom duhovnom darivanju. Tko je ukrao Božić pretvorivši ga u upravo suprotno od onoga što on jest?

Kada su u pitanju spajanja blagdana s godišnjim odmorom, božićne proslave i pokloni, tada svi slave Božić pa i oni koji ga ne slave kao vjernici. Nitko se ne buni, Božić je dobar i koristan. Mnogima sjedaju “božićnice”, vaučeri raznih tvrtki primaju se kao bonusi, u tvrtkama se slave božićni domjenci uz obilje hrane i alkohola, primaju se božićni pokloni i znakovi pažnje. Mediji prenose vijesti o porastu potrošnje radi božićne kupovine i rastu BDP-a. Reklo bi se, svima dobro, i onima koji ne slave Božić kao vjernici.

U Meksiku u kojem je prema popisu stanovništva iz 2020. godine zabilježeno 77,7 % katolika Crkva diže glas pred mogućnošću da Vrhovni sud zabrani ‘jaslice’ na javnim mjestima. Vjerski tjednik Vida Nueva izvještava da će u idućim tjednima prvo vijeće Vrhovnog suda pravde nacije (SCJN) raspravljati o nacrtu sankcija u vezi s amparom u reviziji, iz Yucatana, koji se sastoji od pritužbe
građanina koji se osjećao uvrijeđenim i diskriminiranim od strane općine Chocholá, jer je općinska uprava u njihovu zgradu tijekom božićne sezone postavila jaslice. Meksička nadbiskupija pozvala je Vrhovni sud pravde da privilegira pozitivni sekularizam i upozorila da bi to moglo predstavljati ozbiljan presedan za vjerske slobode. Za meksičku nadbiskupiju, ova rasprava je transcendentna za cijelu zemlju i šire, jer bi uspostavila sudski presedan o vjerskim slobodama u Meksiku, u negativnom smislu. Projekt predložene kazne sastoji se od zahtjeva da se općina Chocholá mora suzdržati od ponovnog postavljanja znakova na javnim mjestima koji aludiraju na vjerska uvjerenja; suzdržati se od korištenja javnih resursa za postavljanje vjerskih obilježja, te popraviti štetu koja se u ovom slučaju sastoji u promicanju ideološkog pluraliteta u općini. To je ono što će najviši sud u zemlji analizirati sljedećih tjedana. Nadbiskupija je izrazila žaljenje što, iako se u nacrtu presude kaže da se ova rezolucija temelji na sekularizmu koji vlada Meksika mora poštivati, tumačenje ovog nacrta odluke o sekularizmu bavi se ‘negativnim sekularizmom’, to jest, sprječavanjem religija umjesto promatranja javnog dobra, zadržavajući ih za privatne potrebe i stoga sve više zabranjujući javno očitovanje vjere.

S druge strane, objašnjava kardinal Carlos Aguiar Retes, ‘pozitivni sekularizam’ štiti slobodu vjere građana, a vlada, ne zauzimajući se za bilo koje ispovijedanje vjere posebno, poštuje i promiče pluralitet, priznajući različite svečanosti koje njihovi građani mogu imati.

Kad se javno govori o pravima vjernika, osobito katolika, s odobravanjem se spominju smanjivanja ili ukidanja prava, javno se tumači da se vjeru treba držati za sebe te ismijava vjernike koji klečeći u miru javno mole krunicu. Istovremeno, božićno drve kite i vjernici i nevjernici. Je li to sloboda govora, tolerancija i liberalizam koje osuđivači zastupaju? Ili i sam liberalizam ima svoje temelje u kršćanstvu koje o prihvaćanju govori kroz zapovijed ljubavi: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”

Kako biti katolik u božićno vrijeme i svojim primjerom širiti pravi božićni duh? Čineći ono na što nas je Gospodin pozvao: mir, ljubav, dobrota, radost i zahvalnost neka isijavaju iz naših domova.

Isus je rekao: “Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Matej 7,1-5). Kršćanstvo prihvaća i ne osuđuje brata svog. Što nasuprot toga čine osobe koje sebe nazivaju tolerantnima i liberalnima te koje navode da prihvaćaju različitosti? Nije li licemjerno koristiti Božić za osobne interese, a istovremeno umanjivati važnost i pravo prakticiranja vjere? Kako biti katolik u božićno vrijeme i svojim primjerom širiti pravi božićni duh? Čineći ono na što nas je Gospodin pozvao: mir, ljubav, dobrota, radost i zahvalnost neka isijavaju iz naših domova.

Sjetite se da je sam papa Franjo nedavno rekao kako kršćani bez radosti nisu kršćani, jer ne svjedoče svoju živu vjeru. I kad vam je teško nasmiješite se strancu u prolazu, osobito djeci koja će vam trenutno uzvratiti. Kakav je to divan dar koji će to dijete prenositi dalje generacijama. Odrasle možete zbuniti, no, s vremenom će se pozitivan duh početi širiti sam od sebe. Sjećam se kao jučer
kako nam je kao tinejdžerima, profesorica u srednjoj školi preporučila da pogledamo film “Šalji dalje” redateljice Mimi Leder. Radnja filma veže se uz dječaka Trevora koji od svog neobičnog profesora Simoneta dobiva ambicioznu domaću zadaću, a to je smisliti kako promijeniti svijet. Trevor je osmislio jednostavnu, ali odvažnu ideju širenja dobra. Potrebno je učiniti tri dobra djela osobama koje, za uzvrat, moraju nastaviti taj lanac.

Onaj koji se hvali što čini dobro, ne čini više dobro. Samohvala nije čin iskrenog i toplog srca. Samodopadnost ne dolazi od Boga.

Dobro se dobrim vraća u punom smislu te riječi kroz čin darivanja. Tome nas uči naša vjera, darivanju bez očekivanja. Srce se ispuni nevjerojatnom toplinom kad čovjek zna da je nekoga usrećio ili
mu ispunio želju njegova srca. Volontiranje je najbolji primjer za to. Djela milosrđa velika su u Božjim očima i očima onoga kojemu činimo dobro. Čini djela mala, ali nekome velika u tišini.

Ne obaziri se na to što će nevjernik reći da Crkva samo uzima, a ništa ne daje. U tišini djeluj. Onaj koji se hvali što čini dobro, ne čini više dobro. Samohvala nije čin iskrenog i toplog srca. Samodopadnost ne dolazi od Boga. Učini ovaj Božić posebnim. Umjesto poklona, napravi kolače ili keksiće koje ćeš podijeliti uz lijepu Božićnu poruku, pošalji iskrene božićne čestitke dragim i manje dragim ljudima, pozovi na ručak ili večeru rodbinu i prijatelje s kojima se želiš pomiriti, upitaj braću i sestre za ručkom ukoliko je negdje zapelo u odnosima kako da taj odnos poboljšate, odnesi hranu i odjeću obitelji u potrebi, volontiraj… A nakon Božića nastavi u tom tonu i živi život kakav bi Bog htio da živiš. Tad će božićni duh ponovno zaživjeti u svojoj punini i malo pomalo, promijenit ćemo svijet nabolje.